Ponedjeljak, 19. novembar 2007.
09. zul ka'de 1428. hidžretska god.
Jedna učenica u I-e postavila je sljedeće pitanje: Zašto žene nisu obavezne klanjati Džuma i Bajram namaz?
Odgovor: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje moram napomenuti da islam vodi računa o svim aspektima ljudskog života, pa i kad je u pitanju klanjanje Džuma-namaza. Istina je da je muškarcima džuma obavezna, odnosno žene mogu ali nisu obavezne. Jer, logično je da neko mora petkom ostati kod kuće, mora neko djecu čuvati, brinuti se o mjestu na kom čovjek nalazi svoj smiraj, itd. Zamislite kako bi bilo da petkom svi muškarci i žene dolaze na džumu s djecom? Vjerujte, bilo bi neizvodljivo klanjati i slušati hutbu zbog dječije galame. Tako nešto je propisano za bajram-namaz koji se klanja na musallama, ne u džamijama, tako da mogu prisustvovati žene koje u tom trenutku ne mogu klanjati, a galama dječija na otvorenom neće ometati hutbu, koju, ionako nije obavezno slušati.
Obaveza džume namaza proizlazi iz sljedećeg kur’anskog ajeta: « O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i podite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji razidite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite» El-Džuma: 9-10.
17.11.07
14.11.07
LEKCIJA ZA PRVI RAZRED
Srijeda, 14.11.2007. godine
4. Zul ka'de 1428. h. godine
4. Zul ka'de 1428. h. godine
HADŽDŽ
Hadždž je peta temeljna islamska dužnost (islamski šart).
Najprije da vidimo šta Allah dž.š. kaže o hadždžu. Pa, u tom smislu kaže: "I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali: Jedite meso, a nahranite siromaha ubogog!” (El-Hadždž, 27-28);
drugi ajet: “...Hodočastiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Alu Imran, 97);
Definicija hadža
Definicija hadža
U arapskom jeziku riječ hadždž znači pohoditi svetom mjestu, dok se terminološki hadž definiše kao: "(hadždž) posjeta određenim mjestima radi izvršavanja propisanih radnji, u određeno vrijeme, za onog ko je u mogućnosti".
Objašnjenje definicije
1) Pod pojmom "određena mjesta" podrazumijevaju se: Kaba,(predstavlja simbol jedinstva) Safa, Merva, Arefat, Muzdelifa i Mina.
2) Pod pojmom "propisane radnje" podrazumijevaju se: tavaf, sa'j, vukuf i remj.
3) Pod pojmom "određeno vrijeme" podrazumijevaju se: - dani hadža, a to su mjeseci: ševval, zu-l-ka'de i zu-l-hidždže; - devet dana zu-l-hidždžeta, boravak na Arefatu; - spavanje na Muzdelifi, deveti na deseti dan zul-l-hidždžeta; - prvog, drugog i trećeg dana Bajrama, bacanje kamenčića na Mini.
4) Pod pojmom "ko je u mogućnosti" podrazumijeva se: - da je fizički i psihički zdrava osoba;- da je ekonomski situiran, kako on na putu, tako njegova familija kod kuće,- da je osigurano prijevozno sredstvo;- da postoji lična i imovinska sigurnost puta.
Kabu je sagradio Ibrahim a.s. sa svojim sinom Ismailom a.s. za koje su vezani mnogi ceremonijali hadža, kao što ćemo to kasnije vidjeti.
Kaba je postala simbol jedinstva svih muslimana, da bi joj se pet puta dnevno u najvećem zanosu i pobožnosti okrenuli u namazu i time manifestirali vjeru u jednog Boga i jedinstvo misli i akcije. Hadž je materijalna, vidljiva manifestacija ovog jedinstva. On je u stvari ustanova, koja se mora brinuti i naći načina da se ovo jedinstvo očituje, potvrđuje i primjenjuje u svim akcijama muslimana d u svim oblastima života.
Trčanje (saj) između Safe i Merve podsjeća nas na jedan događaj iz života Hadžere, majke Ismaila a.s., kad je poslije rađanja tražila vode.
Bacanje kamenčića na Mini, isto tako, je oživljavanje uspomena na jedan važan događaj iz života Ibrahima i Ismaila, na događaj kada je Ibrahim a.s.poveo sina Ismaila da ga prinese kao žrtvu. Šejtan je nagovorio sina da se suprotstavi namjeri oca, međutim, on ga je odbio.
Bacanje kamenčića na Mini simbolizira borbu čovjeka protiv destruktivnih šejtanskih sila u njemu, koje ga vuku u grijeh, u zlo. Hadžija bi morao biti svjestan kad baca kamenčić na sotonu, šejtana na Mini, da time gađa onog šejtana u sebi.
Gađanje na Mini treba shvatiti i duboko doživiti kao iskreno kajanje i vraćanje Bogu. To je neobično značajan trenutak u kojem čovjek treba i mora da pobjedi sebe i postane gospodar svojih strasti i životinjskih nagona. Ako to .nije postigao, nije obavio obred bacanja kamenčića na Mini onako kako treba.
Kabu je sagradio Ibrahim a.s. sa svojim sinom Ismailom a.s. za koje su vezani mnogi ceremonijali hadža, kao što ćemo to kasnije vidjeti.
Kaba je postala simbol jedinstva svih muslimana, da bi joj se pet puta dnevno u najvećem zanosu i pobožnosti okrenuli u namazu i time manifestirali vjeru u jednog Boga i jedinstvo misli i akcije. Hadž je materijalna, vidljiva manifestacija ovog jedinstva. On je u stvari ustanova, koja se mora brinuti i naći načina da se ovo jedinstvo očituje, potvrđuje i primjenjuje u svim akcijama muslimana d u svim oblastima života.
Trčanje (saj) između Safe i Merve podsjeća nas na jedan događaj iz života Hadžere, majke Ismaila a.s., kad je poslije rađanja tražila vode.
Bacanje kamenčića na Mini, isto tako, je oživljavanje uspomena na jedan važan događaj iz života Ibrahima i Ismaila, na događaj kada je Ibrahim a.s.poveo sina Ismaila da ga prinese kao žrtvu. Šejtan je nagovorio sina da se suprotstavi namjeri oca, međutim, on ga je odbio.
Bacanje kamenčića na Mini simbolizira borbu čovjeka protiv destruktivnih šejtanskih sila u njemu, koje ga vuku u grijeh, u zlo. Hadžija bi morao biti svjestan kad baca kamenčić na sotonu, šejtana na Mini, da time gađa onog šejtana u sebi.
Gađanje na Mini treba shvatiti i duboko doživiti kao iskreno kajanje i vraćanje Bogu. To je neobično značajan trenutak u kojem čovjek treba i mora da pobjedi sebe i postane gospodar svojih strasti i životinjskih nagona. Ako to .nije postigao, nije obavio obred bacanja kamenčića na Mini onako kako treba.
Kome je naređen hadž
Hadž je propisan svakom pametnom, punoljetnom i slobodnom muslimanu i muslimanki koji posjeduju materijalna sredstva.Naredba o hadžu se ne odnosi na ludu ili maloljetnu osobu, kao ni na roba.Hadž ženeKada smo definisali hadž kao ibadet, istakli smo da se njegova naredba odnosi na onog ko može ispuniti uvjete te da ova naredba obuhvata kako muškarce tako i žene, s tim što se kod žena dodaje još jedan uvjet, tj. da u svojoj pratnji žena treba imati mahrema. Mahremom se smatra ona osoba sa kojom je ženi trajno haram stupiti u brak i intiman odnos.
Farzovi hadža
Učenjaci hanefijske pravne škole zastupaju mišljenje da su farzovi hadža:
a) ihram - oblačenje ihrama, što je ujedno i šart za ispravnost hadža
b) tavafu-l-ifadeti ili zijareti- obilazak oko Kabe nakon boravka na Arefatu. On podrazumjeva obilazak oko Kabe sedam puta. Vrijeme obavljanja ovog tavafa nastaje nakon zore prvog dana Kurbanskog bajrama.
c) Boravak na Arefatu ograničen je vremenski i prostorno.
Vrijeme boravka na Arefatu traje od zevala-podne devetog dana zu-l-hidždžeta i traje do zore desetog dana zu-l-hidždžeta, prvog dana Kurbanskog bajrama.
Vadžibi hadžaVadžibi hadža su:
a) sa´j izmedu Saffe i Merve,
b) boravak na Muzdelifi nakon sabah-namaza,
c) bacanje kamenčića na Mini,
d) brijanje glave ili potkresivanje kose,
e) oprosni tavaf.
Umra
Budući da je težnja svakog vjernika da posjećuje Kabu, a da bi naređivanje hadža svake godine stvaralo poteškoću i bilo opterećenje, dopušteno je onima koji to žele i mogu da obavljaju umru.Uzvišeni veli: “Ko hodočasti Kabu ili obavi umru...” (El-Begare, 185)
Umra se može obavljati tokom cijele
9.11.07
LEKCIJA ZA DRUGI RAZRED
Četvrtak, 08.11.2007. godine
28. ševval 1428. h. godine
U sklopu ove teme imajmo u obzir i sljedeće poruke:
-Pazi na svoje MISLI, one postaju RIJEČI.
-Pazi na svoje RIJEČI, one postaju DJELOM.
-Pazi na svoja DJELA, ona postaju NAVIKOM.
-Pazi na svoje NAVIKE, one postaju KARAKTEROM.
-Pazi na svoj KARAKTER, on postaje tvojom SUDBINOM.
Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: »a čovjekovo je samo ono što sam uradi...« Sura En-Nedžm: 39 ajet)
Kad govorimo o ponašanju, prvenstveno trebamo definisati pojam ponašanja. Znači, ponašanje je skup osobina pomoću kojih čovjek ostvaruje kontakte s drugim ljudima. Osobine mogu biti pohvalne ili pokuđene (loše, ružne). Npr. u pohvalne osobine ubrajaju se: praštanje, blagost, plemenitost, darežljivost, strpljivost, izdržljivost u nedaćama, samilost, ljubaznost, ukazivanje pomoći, i dr., a u pokuđene se svrstavaju one što su u suprotnosti s navedenim, a najopasnija je LAŽ.
Ono što je pozitivno u Ahlaku je lijep odgoj, odnosno MORAL.
Za razliku od ponašanja Moral je skup pohvalnih osobina.
Moral je, također, skup normi koje kontroliraju ljudska ubjeđenja, djela, razmišljanja, tradiciju i običaje. Svako društvo proklamira vrijednosti kojima uređuje međuljudske odnose. Obično su to; poštivanje ljudskih prava, zaštita života, časti, intelekta, imetka i potomstva.Moral je složeno područje ljudskog djelovanja čiji je predmet interesovanja odnos čovjeka prema sebi, drugim ljudima, životinjama i prirodi. Moralan odnos prema sebi, drugima, pa i široj živoj i neživoj okolini je, po islamskom učenju, ibadet[1].
Islam nas uči da je najbolji onaj čiji je moral najljepši. Allahov Poslanik, s.a.v.s., svoju misiju svodi na usavršavanje plemenitih osobina, kao da je samo radi toga poslat. On, s.a.v.s., kaže: „Poslat sam zato da upotpunim plemenite osobinekod ljudi“.
Potreba za islamskim moralom
Problem čovječanstva, u današnje vrijeme, nije u nauci i tehnologiji. U tome se uznapredovalo do neslućenih granica, ali to ga nije učinilo sretnim.
Naprotiv, čovječanstvo nikada nije bilo nesretnije. Nikada nije bilo više samoubistava, ratova, rasturenih brakova i zločina... Ništa od spomenutog čovjeka ne čini sretnim.
U Oslobođenju je, 26. aprila 1984. god. objavljen članak pod naslovom: Skok padobranom s Ajfelovog tornja u kome se, između ostalog, navodi:„Danas, više nego ikada ranije, svijet pati zbog neostvarenih želja i htijenja, a neostvarena htijenja uvlače u depresiju i apatiju. Tako, primjerice, i pored dvije mreže i kontrolnih kamera na Ajfelovom tornju u Parizu, koje su postavljene da spriječe samoubice, do sada se sa njega bacilo više od 300 samoubica“.
Ajfelov toranj nije jedino mjesto na kome slabići potpisuju kapitulaciju pred izazovima života. Čovječanstvo danas pati od duhovne praznine. O tom besmislu ljudskog života su, na Zapadu, napisane mnoge studije i ozbiljna naučna i literarna djela. Dovoljno je pročitati knjigu Stepski vuk pa da se shvati u kakvom beznađu se nalazi današnji čovjek.Zato nam treba moral koji propisuje Milostivi Allah. Bez njega je nemoguće uspostaviti ravnotežu između potreba duše i tijela, pojedinca i zajednice, ličnog i društvenog interesa. Gdje su granice moralnog i nemoralnog, dobrog i lošeg, ispravnog i pogrešnog? Ko je kompetentan da na to pitanje da odgovor? Umovi, potrebe, htijenja i interesi se razlikuju. Ako se u tome ne prihvati Božiji sud, ljudi se nikada neće složiti.
Zdravo društvo može postojati samo kao zajednica moralnih ličnosti. Čak i materijalistička društva, zasnovana na međusobnoj razmjeni dobara i materijalnim interesima, moraju posjedovati minimum moralnih normi, kao što su: povjerenje, hrabrost, iskrenost, i sl. I koje se to društvo može očuvati i napredovati ako njegovi članovi ne znaju za moralnu vrijednost zvanu hrabrost?! O kakvom suživotu mogu govoriti članovi zajednice među kojima nema povjerenja?! Zato nam treba moral s božanskim izvorom.
Izvor islamskog morala
Moral je u vezi sa vjerovanjem i od njega je nerazdvojan. Gdje god se, u Kur'anu, spominje «O vjernici» dodaje se i «činite dobra djela». Dakle, nema vjere bez činjenja dobrih djela.
Zato ateisti, pri govoru o moralu i ispravnom ponašanju, umjesto pozivanja na vjeru u Dan suđenja na drugom svijetu, predlažu savjest i čovjekoljublje, što je samo niži oblik vjere.Zahvaljujući tom moralnom zakonu koji nosimo duboko u svojim dušama, moralne vrline kao što su pravda, molosrđe, plemenitost, strpljivost, istinoljublje, darežljivost i hrabrost uvijek su bile na cijeni, a kukavičluk, laž, izdaja, prevara i nasilje - uvijek prezreni.
Islamski moral je onosvjetskog porijekla. On nadrasta sve norme planete na kojoj živimo. Njegove vrijednosti su savremene, univerzalne i uvijek cijenjene. Norme ponašanja i moralne kriterije u islamu ne određuje čovjek, nego čovjekov Stvoritelj. Čovjek to ne može učiniti, jer ga sputavaju lični interesi, interesi porodice, nacije, ideologije i zajednice kojoj pripada.Islamski moral ne da se racionalno objasniti, jer on nadrasta vrijeme, prostor i sva ovozemna mjerila. Pružanje podrške defektnim i neizlječivim bolesnicima nije koristan, ali jeste moralan čin. Činjenica da je moralno ponašanje nekada i korisno ne znači da je određeni postupak moralan zato što je koristan. U mnogim prilikama su korisni laž i nepravda, ali moralna osoba ne laže i nije nepravedna jer je svjesna da je njena vjera veća od toga da se podvrgne mjerilima ovozemne korisnosti. Karakterna osoba i u najtežim kušnjama ostaje vjerna moralnim principima, bez obzira na interes i rizik.
Objašnjenje za moralne postupke treba tražiti na drugom svijetu. Na to ukazuje poražena pravda koja i takva plijeni i zadivljuje. Karakterna osoba diže svoj glas protiv nasilnog postupka iako će, na ovom svijetu, zbog toga biti poražena. Suprotstavlja se nepravdi lokalnih moćnika, nasilnom vladaru ili trenutnoj politici društva. Mudžahid koji gine, gledano iz dunjalučke perspektive, je poražen, ali njegov čin je tako velik da zadivljuje i one na Zemlji i one na nebu. Takvi moralni postupci imaju smisla samo ako se vjeruje u drugi svijet na kome se stvari, događaji, osobe i postupci vrednuju onosvjetskim mjerilima. Moralne vrijednosti imaju smisla samo kada se čvrsto vjeruje da će pravda u cijelosti biti zadovoljena. To se suštinski razlikuje od licemjernog (munafičkog morala) čiji postupci su motivisani samo materijalnim interesima. Moral korisnosti ostaje u okvirima ovog svijeta i nikada se ne uzdiže na nivo pravog morala motiviranog vjerom u Allaha, dž.š., i Sudnji dan. Zapravo, moral iz interesa je pravi nemoral.
Bez vjere u Allaha, dž.š., nema morala kao principa i ideje.
Moral je vjera pretočena u ponašanje, poštivanje Allahovih, dž.š., odredbi bez obzira na posljedice, rizike i poteškoće.
[1] www.novihorizonti.com/test/tekst.asp?ArtikalID=1389 - 36k -
28. ševval 1428. h. godine
Islamski način ponašanja (na arapskom: AHLAK)
U sklopu ove teme imajmo u obzir i sljedeće poruke:
-Pazi na svoje MISLI, one postaju RIJEČI.
-Pazi na svoje RIJEČI, one postaju DJELOM.
-Pazi na svoja DJELA, ona postaju NAVIKOM.
-Pazi na svoje NAVIKE, one postaju KARAKTEROM.
-Pazi na svoj KARAKTER, on postaje tvojom SUDBINOM.
Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: »a čovjekovo je samo ono što sam uradi...« Sura En-Nedžm: 39 ajet)
Kad govorimo o ponašanju, prvenstveno trebamo definisati pojam ponašanja. Znači, ponašanje je skup osobina pomoću kojih čovjek ostvaruje kontakte s drugim ljudima. Osobine mogu biti pohvalne ili pokuđene (loše, ružne). Npr. u pohvalne osobine ubrajaju se: praštanje, blagost, plemenitost, darežljivost, strpljivost, izdržljivost u nedaćama, samilost, ljubaznost, ukazivanje pomoći, i dr., a u pokuđene se svrstavaju one što su u suprotnosti s navedenim, a najopasnija je LAŽ.
Ono što je pozitivno u Ahlaku je lijep odgoj, odnosno MORAL.
Za razliku od ponašanja Moral je skup pohvalnih osobina.
Moral je, također, skup normi koje kontroliraju ljudska ubjeđenja, djela, razmišljanja, tradiciju i običaje. Svako društvo proklamira vrijednosti kojima uređuje međuljudske odnose. Obično su to; poštivanje ljudskih prava, zaštita života, časti, intelekta, imetka i potomstva.Moral je složeno područje ljudskog djelovanja čiji je predmet interesovanja odnos čovjeka prema sebi, drugim ljudima, životinjama i prirodi. Moralan odnos prema sebi, drugima, pa i široj živoj i neživoj okolini je, po islamskom učenju, ibadet[1].
Islam nas uči da je najbolji onaj čiji je moral najljepši. Allahov Poslanik, s.a.v.s., svoju misiju svodi na usavršavanje plemenitih osobina, kao da je samo radi toga poslat. On, s.a.v.s., kaže: „Poslat sam zato da upotpunim plemenite osobinekod ljudi“.
Potreba za islamskim moralom
Problem čovječanstva, u današnje vrijeme, nije u nauci i tehnologiji. U tome se uznapredovalo do neslućenih granica, ali to ga nije učinilo sretnim.
Naprotiv, čovječanstvo nikada nije bilo nesretnije. Nikada nije bilo više samoubistava, ratova, rasturenih brakova i zločina... Ništa od spomenutog čovjeka ne čini sretnim.
U Oslobođenju je, 26. aprila 1984. god. objavljen članak pod naslovom: Skok padobranom s Ajfelovog tornja u kome se, između ostalog, navodi:„Danas, više nego ikada ranije, svijet pati zbog neostvarenih želja i htijenja, a neostvarena htijenja uvlače u depresiju i apatiju. Tako, primjerice, i pored dvije mreže i kontrolnih kamera na Ajfelovom tornju u Parizu, koje su postavljene da spriječe samoubice, do sada se sa njega bacilo više od 300 samoubica“.
Ajfelov toranj nije jedino mjesto na kome slabići potpisuju kapitulaciju pred izazovima života. Čovječanstvo danas pati od duhovne praznine. O tom besmislu ljudskog života su, na Zapadu, napisane mnoge studije i ozbiljna naučna i literarna djela. Dovoljno je pročitati knjigu Stepski vuk pa da se shvati u kakvom beznađu se nalazi današnji čovjek.Zato nam treba moral koji propisuje Milostivi Allah. Bez njega je nemoguće uspostaviti ravnotežu između potreba duše i tijela, pojedinca i zajednice, ličnog i društvenog interesa. Gdje su granice moralnog i nemoralnog, dobrog i lošeg, ispravnog i pogrešnog? Ko je kompetentan da na to pitanje da odgovor? Umovi, potrebe, htijenja i interesi se razlikuju. Ako se u tome ne prihvati Božiji sud, ljudi se nikada neće složiti.
Zdravo društvo može postojati samo kao zajednica moralnih ličnosti. Čak i materijalistička društva, zasnovana na međusobnoj razmjeni dobara i materijalnim interesima, moraju posjedovati minimum moralnih normi, kao što su: povjerenje, hrabrost, iskrenost, i sl. I koje se to društvo može očuvati i napredovati ako njegovi članovi ne znaju za moralnu vrijednost zvanu hrabrost?! O kakvom suživotu mogu govoriti članovi zajednice među kojima nema povjerenja?! Zato nam treba moral s božanskim izvorom.
Izvor islamskog morala
Moral je u vezi sa vjerovanjem i od njega je nerazdvojan. Gdje god se, u Kur'anu, spominje «O vjernici» dodaje se i «činite dobra djela». Dakle, nema vjere bez činjenja dobrih djela.
Zato ateisti, pri govoru o moralu i ispravnom ponašanju, umjesto pozivanja na vjeru u Dan suđenja na drugom svijetu, predlažu savjest i čovjekoljublje, što je samo niži oblik vjere.Zahvaljujući tom moralnom zakonu koji nosimo duboko u svojim dušama, moralne vrline kao što su pravda, molosrđe, plemenitost, strpljivost, istinoljublje, darežljivost i hrabrost uvijek su bile na cijeni, a kukavičluk, laž, izdaja, prevara i nasilje - uvijek prezreni.
Islamski moral je onosvjetskog porijekla. On nadrasta sve norme planete na kojoj živimo. Njegove vrijednosti su savremene, univerzalne i uvijek cijenjene. Norme ponašanja i moralne kriterije u islamu ne određuje čovjek, nego čovjekov Stvoritelj. Čovjek to ne može učiniti, jer ga sputavaju lični interesi, interesi porodice, nacije, ideologije i zajednice kojoj pripada.Islamski moral ne da se racionalno objasniti, jer on nadrasta vrijeme, prostor i sva ovozemna mjerila. Pružanje podrške defektnim i neizlječivim bolesnicima nije koristan, ali jeste moralan čin. Činjenica da je moralno ponašanje nekada i korisno ne znači da je određeni postupak moralan zato što je koristan. U mnogim prilikama su korisni laž i nepravda, ali moralna osoba ne laže i nije nepravedna jer je svjesna da je njena vjera veća od toga da se podvrgne mjerilima ovozemne korisnosti. Karakterna osoba i u najtežim kušnjama ostaje vjerna moralnim principima, bez obzira na interes i rizik.
Objašnjenje za moralne postupke treba tražiti na drugom svijetu. Na to ukazuje poražena pravda koja i takva plijeni i zadivljuje. Karakterna osoba diže svoj glas protiv nasilnog postupka iako će, na ovom svijetu, zbog toga biti poražena. Suprotstavlja se nepravdi lokalnih moćnika, nasilnom vladaru ili trenutnoj politici društva. Mudžahid koji gine, gledano iz dunjalučke perspektive, je poražen, ali njegov čin je tako velik da zadivljuje i one na Zemlji i one na nebu. Takvi moralni postupci imaju smisla samo ako se vjeruje u drugi svijet na kome se stvari, događaji, osobe i postupci vrednuju onosvjetskim mjerilima. Moralne vrijednosti imaju smisla samo kada se čvrsto vjeruje da će pravda u cijelosti biti zadovoljena. To se suštinski razlikuje od licemjernog (munafičkog morala) čiji postupci su motivisani samo materijalnim interesima. Moral korisnosti ostaje u okvirima ovog svijeta i nikada se ne uzdiže na nivo pravog morala motiviranog vjerom u Allaha, dž.š., i Sudnji dan. Zapravo, moral iz interesa je pravi nemoral.
Bez vjere u Allaha, dž.š., nema morala kao principa i ideje.
Moral je vjera pretočena u ponašanje, poštivanje Allahovih, dž.š., odredbi bez obzira na posljedice, rizike i poteškoće.
[1] www.novihorizonti.com/test/tekst.asp?ArtikalID=1389 - 36k -
5.11.07
LEKCIJA ZA PRVI RAZRED
5.11.2007. god.
25.ševal 1428. h. god.
SUŠTINA NAMAZA
Namaz je druga temeljna islamska dužnost. Po značaju dolazi odmah iza vjerovanja u Allaha dž.š..
Namaz je druga temeljna islamska dužnost. Po značaju dolazi odmah iza vjerovanja u Allaha dž.š..
A šta je to u namazu što čini njegovu suštinu?
Suštinu namaza čini odnos čovjeka prema Allahu dž.š. koji ne smije biti identičan odnosu prosjaka prema gospodaru, niti bjednika i nemoćnog prema silniku i svemoćnom. U osnovi od Uzvišenog se nema šta tražiti. On svakome daje sve što mu treba, što zaslužuje i što mu pripada. Namaz se ne može svoditi na nekakve sitne lične i sebične interese. Pobuda za namaz ne smije biti ni strah od boga niti želja za nekom materijalnom nagradom, kao uživanje u Džennetu. Namaz iz straha izražava ropski odnos, dok namaz iz želje za uživanjem u Džennetu predstavlja komercijalno trgovački odnos.
Dakle postvlja se pitanje, koji je pravi namaz?
Pravi namaz je onaj koji predstavlja put ka Bogu, koji uvodi čovjeka u viši svijet, svijet lijepog i uzvišenog.
U Kur'anu Bog dž.š. kaže: »Obavljaj namaz, da bi Me doživio, da bi osjetio Moju blizinu i Moju prisutnost”
Pravi namaz je onaj koji predstavlja put ka Bogu, koji uvodi čovjeka u viši svijet, svijet lijepog i uzvišenog.
U Kur'anu Bog dž.š. kaže: »Obavljaj namaz, da bi Me doživio, da bi osjetio Moju blizinu i Moju prisutnost”
Muhammed a.s. kaže:
« Obavljaj namaz kao da stojiš pred Bogom, kao da Ga gledaš. Ako Ga ipak ne vidiš znaj sigurno da On tebe vidi”
Dakle, obavljanje namaza predstavlja važan faktor u formiranju ljudske ličnosti, u ukroćavanju nižih životinjski elemenata u čovjeku.
Namaz hrani, puni, smiruje i uravnotežuje srca i duše. On vezuje i približava čovjeka Allahu, a udaljava ga od šejtana, zlih djela i nevaljalih ljudi.
U namaz se stupa riječima: (Sub'haneke) "Allah je najveći!", a potom nastavlja: "Neka si slavljen, Allahu! Neka Ti je svaka hvala! Blagoslovljeno je Tvoje ime, nedostižna je Tvoja veličina, i osim Tebe drugog boga nema." Iza toga se uči Fatiha - majka Kurana.
« Obavljaj namaz kao da stojiš pred Bogom, kao da Ga gledaš. Ako Ga ipak ne vidiš znaj sigurno da On tebe vidi”
Dakle, obavljanje namaza predstavlja važan faktor u formiranju ljudske ličnosti, u ukroćavanju nižih životinjski elemenata u čovjeku.
Namaz hrani, puni, smiruje i uravnotežuje srca i duše. On vezuje i približava čovjeka Allahu, a udaljava ga od šejtana, zlih djela i nevaljalih ljudi.
U namaz se stupa riječima: (Sub'haneke) "Allah je najveći!", a potom nastavlja: "Neka si slavljen, Allahu! Neka Ti je svaka hvala! Blagoslovljeno je Tvoje ime, nedostižna je Tvoja veličina, i osim Tebe drugog boga nema." Iza toga se uči Fatiha - majka Kurana.
Samo nekih od ajeta koji govore o namazu:
„I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naci cete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što radite“ El-Bekare, 110:
“O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela cinite da biste postigli ono što želite“ E-Hadž-dž, 77:
“Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveca poslušnost! - A Allah zna šta radite" El-Ankebut: 45:
O namazu, također možemo govoriti sa duhovonog, moralnog, društvenog, higijenskog i formalnog aspekta.
„I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naci cete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što radite“ El-Bekare, 110:
“O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela cinite da biste postigli ono što želite“ E-Hadž-dž, 77:
“Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveca poslušnost! - A Allah zna šta radite" El-Ankebut: 45:
O namazu, također možemo govoriti sa duhovonog, moralnog, društvenog, higijenskog i formalnog aspekta.
4.11.07
PROŠLE LEKCIJE
LEKCIJE ZA PRVI RAZRED
Z E K A T
Rijec zekat znači porast, dodatak, čišćenje.
Zekatom se povecava nafaku u imetku, a covjeka čisti od grijeha.To nam može potvrditi sljedeći Kur'anski ajet: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu lice na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoce dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna“. El-Bekare:261.
Terminolosko značenje: Zekat je izdvajanje jednog procenta imovine od viška imovine tokom jedne lunarne godine
Zekat se uKur'anu spominje na više mjesta, na primjer
"A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost". (Nur:56)
"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistis i blagoslovljenim ih ucinis..." Et-Tewbe: 103).
Uvjeti za davanje zekata1. da je musliman, da osoba u potpunosti posjeduje imetak, nisab (najmanja količina imetka), da pregodini, osim na poljoprivredne proizvode.
Imetak na koji se daje zekat:
Obavezno je dati zekat na pet vrsta imetka:
a)Novac (zlatni, srebreni ili papirni novac. vrijednosni papiri, čekovi, itd
b) Zlato: Kolicina nisaba u zlatu iznosi 91,6 grama.
c) Srebro kolicina nisaba u srebru iznosi 641,5 grama.
d) Stoka, kao sto su deve, goveda, ovce i koze)
e) Poljoprivredni proizvodi, ukoliko se usjevi navodnjavaju prirodnim putem daje se 10 % ili 5% ako navodnjavaju vještačkim putem.
f) Trgovacka roba, a to je bilo koja vrsta imetka koja je namijenjena za trgovinu.
Zekat se ne daje na: odjecu, hranu, stan, namjestaj, knjige, osnovna sredstva za proizvodnju, na inventar, kancelarijski pribor, kuću, auto, ono sto je neophodno u poslu, kao ni na imovinu koja ne dostize vrijednost nisaba.
Kome je dozvoljeno dati Zekat
Zekat se u BiH daje samo putem Islamske zajednice u BiH, odnosno nadležan organ je BEJTU-L- MAL. Bejtu-l- Mal vrši prikupljanje i raspodjelu zekata određenim kategorijama ljudi koji su propisani u Kur’anu.
To su:1. Siromasi,2. Nevoljnici,3. Radnici koji su zaduzeni, za sakupljanje, čuvanje i podjelu zekata,4. Osobe cija srca treba pridobiti,5. Robovi, kojima treba pomoc kako bi se otkupili iz ropstva, jer nisu u stanju da to sami ucine.6. Duznici, bilo da su zaduzeni zbog sebe ili zbog drugih. Onaj koji se zaduzio zbog svojih potreba, a nije u stanju da vrati dug, dobija od zekata onoliko koliko mu je potrebno da vrati dug. Ukoliko je covjek zaduzen zbog drugih, tj. zbog popravljanja ljudskih medjuodnosa, dobija od zekata kako bi se potpomogao u tome, pa makar bio i bogat.7. Na Allahovom putu, ovo je širok pojam,8. Putniku
Uzviseni Allah je spomenuo ove vrste ljudi u Kur'anu i u kontekstu toga kaze: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima cija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduzenima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku -namjerniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je." Et-Tewbe: 60.
Zekat ne pripada:Nemuslimanima, imućnima, suprugu ili supruzi, ocu, djedu, majci, neni, dobrotvornim ustanovama za kojega se ne zna kako će ga upotrijebiti.Razlika između zekata i sadake jeste u tome da je Zekat stroga obaveza, odnosno sadaka je dobrovoljno davanje.Osnovna svrha i cilj Zekata jeste:Zahvalnost Allahu na blagodati imovineČišćenje imovine od tuđek hakka;Zaštita imovine od umenjenja i propasti; zaštita pojedinca, porodice i društva od iskuđenja i nedaća;Izgradnja i jačanje osjećaja solidarnosti i odgovornosti za opstanak i razvoj zajednice.
LEKCIJE ZA DRUGI RAZRED
SURA EL-FATIHA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. EL HAMDULIL-LAHI RABBIL ALEMIN
2. ER-RAHMANIR-RAHIM
3. MALIKI JAUMID-DIN
4. IJ-JAKE NA'BUDU VE IJ-JAKE NESTEIN
5. IHDINES-SIRATAL-LEZI
6. SIRATAL-LEZI EN 'AMTE ALEJHIM
7. GAJRIL MAGDUBI ALEJHIM VELED-DALINAMIN!
PRIJEVOD:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,2. Milostivog, Samilosnog,3. Vladara Dana sudnjeg,4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoč tražimo!5. Uputi nas na Pravi put,6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!
Amin!
Komentar sure El-Fatiha[1]Ova je sura objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.Ova časna sura sastoji se od sedam ajeta, koji sadrže: zahvalu, veličanje i pohvalu Allahu, dž.š., navođenjem Njegovih lijepih imena i Uzvišenih atributa, ukazivanje na Povratak kao Dan suda , uputu Njegovim robovima da Ga mole i obožavaju Ga, ogradu od vlastite sile i moći, iskrenu predanost služenju Allahu i čistom, monoteističkom obožavanju, te čistotu od svakog oblika idolopoklonstva (širka), odnosno držanja da je neko ravan ili sličan Njemu, Uzvišen je On!Nakon svega toga, slijedi molba koja se upućuje samo Allahu za uputu na Pravi put, odnosno Pravu vjeru, te učvršćivanje na tom putu, kako bi se uspješno prešao put do Sudnjeg dana, koji vodi do dženetskih uživanja, u društvo vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi.Ona sadrži sažeto izraženu suštinu islamskoga vjerovanja; ona je pouzdani ugovor između ljudi i njihova Stvoritelja, ugovor koji realizira njihovu zadaću u ovosvjetskom postojanju i nadu u Allaha dž.š., da će On uputiti na Pravi put. Da će On darovati sreću i uspjeh i da će On dati blagoslov Svoga zadovoljstva[2].
Uz to, ova sura sadrži i podsticaj za činjenje dobrih djela.
Literatura:- Tefsir ibn KesiraTematski tefsir od Gazalija[1] Tefsir ibn Kesira.[2] Muhamed el-Gazali, Tematski tefsir kur’anskih sura, str. 19.
Z E K A T
Rijec zekat znači porast, dodatak, čišćenje.
Zekatom se povecava nafaku u imetku, a covjeka čisti od grijeha.To nam može potvrditi sljedeći Kur'anski ajet: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu lice na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoce dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna“. El-Bekare:261.
Terminolosko značenje: Zekat je izdvajanje jednog procenta imovine od viška imovine tokom jedne lunarne godine
Zekat se uKur'anu spominje na više mjesta, na primjer
"A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost". (Nur:56)
"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistis i blagoslovljenim ih ucinis..." Et-Tewbe: 103).
Uvjeti za davanje zekata1. da je musliman, da osoba u potpunosti posjeduje imetak, nisab (najmanja količina imetka), da pregodini, osim na poljoprivredne proizvode.
Imetak na koji se daje zekat:
Obavezno je dati zekat na pet vrsta imetka:
a)Novac (zlatni, srebreni ili papirni novac. vrijednosni papiri, čekovi, itd
b) Zlato: Kolicina nisaba u zlatu iznosi 91,6 grama.
c) Srebro kolicina nisaba u srebru iznosi 641,5 grama.
d) Stoka, kao sto su deve, goveda, ovce i koze)
e) Poljoprivredni proizvodi, ukoliko se usjevi navodnjavaju prirodnim putem daje se 10 % ili 5% ako navodnjavaju vještačkim putem.
f) Trgovacka roba, a to je bilo koja vrsta imetka koja je namijenjena za trgovinu.
Zekat se ne daje na: odjecu, hranu, stan, namjestaj, knjige, osnovna sredstva za proizvodnju, na inventar, kancelarijski pribor, kuću, auto, ono sto je neophodno u poslu, kao ni na imovinu koja ne dostize vrijednost nisaba.
Kome je dozvoljeno dati Zekat
Zekat se u BiH daje samo putem Islamske zajednice u BiH, odnosno nadležan organ je BEJTU-L- MAL. Bejtu-l- Mal vrši prikupljanje i raspodjelu zekata određenim kategorijama ljudi koji su propisani u Kur’anu.
To su:1. Siromasi,2. Nevoljnici,3. Radnici koji su zaduzeni, za sakupljanje, čuvanje i podjelu zekata,4. Osobe cija srca treba pridobiti,5. Robovi, kojima treba pomoc kako bi se otkupili iz ropstva, jer nisu u stanju da to sami ucine.6. Duznici, bilo da su zaduzeni zbog sebe ili zbog drugih. Onaj koji se zaduzio zbog svojih potreba, a nije u stanju da vrati dug, dobija od zekata onoliko koliko mu je potrebno da vrati dug. Ukoliko je covjek zaduzen zbog drugih, tj. zbog popravljanja ljudskih medjuodnosa, dobija od zekata kako bi se potpomogao u tome, pa makar bio i bogat.7. Na Allahovom putu, ovo je širok pojam,8. Putniku
Uzviseni Allah je spomenuo ove vrste ljudi u Kur'anu i u kontekstu toga kaze: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima cija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduzenima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku -namjerniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je." Et-Tewbe: 60.
Zekat ne pripada:Nemuslimanima, imućnima, suprugu ili supruzi, ocu, djedu, majci, neni, dobrotvornim ustanovama za kojega se ne zna kako će ga upotrijebiti.Razlika između zekata i sadake jeste u tome da je Zekat stroga obaveza, odnosno sadaka je dobrovoljno davanje.Osnovna svrha i cilj Zekata jeste:Zahvalnost Allahu na blagodati imovineČišćenje imovine od tuđek hakka;Zaštita imovine od umenjenja i propasti; zaštita pojedinca, porodice i društva od iskuđenja i nedaća;Izgradnja i jačanje osjećaja solidarnosti i odgovornosti za opstanak i razvoj zajednice.
LEKCIJE ZA DRUGI RAZRED
SURA EL-FATIHA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. EL HAMDULIL-LAHI RABBIL ALEMIN
2. ER-RAHMANIR-RAHIM
3. MALIKI JAUMID-DIN
4. IJ-JAKE NA'BUDU VE IJ-JAKE NESTEIN
5. IHDINES-SIRATAL-LEZI
6. SIRATAL-LEZI EN 'AMTE ALEJHIM
7. GAJRIL MAGDUBI ALEJHIM VELED-DALINAMIN!
PRIJEVOD:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,2. Milostivog, Samilosnog,3. Vladara Dana sudnjeg,4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoč tražimo!5. Uputi nas na Pravi put,6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!
Amin!
Komentar sure El-Fatiha[1]Ova je sura objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.Ova časna sura sastoji se od sedam ajeta, koji sadrže: zahvalu, veličanje i pohvalu Allahu, dž.š., navođenjem Njegovih lijepih imena i Uzvišenih atributa, ukazivanje na Povratak kao Dan suda , uputu Njegovim robovima da Ga mole i obožavaju Ga, ogradu od vlastite sile i moći, iskrenu predanost služenju Allahu i čistom, monoteističkom obožavanju, te čistotu od svakog oblika idolopoklonstva (širka), odnosno držanja da je neko ravan ili sličan Njemu, Uzvišen je On!Nakon svega toga, slijedi molba koja se upućuje samo Allahu za uputu na Pravi put, odnosno Pravu vjeru, te učvršćivanje na tom putu, kako bi se uspješno prešao put do Sudnjeg dana, koji vodi do dženetskih uživanja, u društvo vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi.Ona sadrži sažeto izraženu suštinu islamskoga vjerovanja; ona je pouzdani ugovor između ljudi i njihova Stvoritelja, ugovor koji realizira njihovu zadaću u ovosvjetskom postojanju i nadu u Allaha dž.š., da će On uputiti na Pravi put. Da će On darovati sreću i uspjeh i da će On dati blagoslov Svoga zadovoljstva[2].
Uz to, ova sura sadrži i podsticaj za činjenje dobrih djela.
Literatura:- Tefsir ibn KesiraTematski tefsir od Gazalija[1] Tefsir ibn Kesira.[2] Muhamed el-Gazali, Tematski tefsir kur’anskih sura, str. 19.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
