Treći temelj i načelo islamskog vjerovanja (imana) jest ve kutubihi - vjerovanje u Allahove kitabe.
Postoje dva osnovna oblika i načina pomoću kojih se Allah obraća i govori o Sebi ljudima. To su: stvaranjem svjetova i putem Objave.
I- Svi stvoreni svjetovi jesu znamenje, dokaz i potvrda Allaha kao Stvoritelja, Gospodara i ravnatelja svega. Odnosi su između Boga i svijeta sljedeći: Bog stvara šta hoće i vrši odabir, selekciju, a ljudi nemaju mogućnosti odabira. Npr.Ljude stvara u utrobama majki, a da oni o tome ništa ne znaju, a potom im daje sluh, vid i srce. II- Drugi način Božijeg obraćanja ljudima jesu objave.
Sve objave sadrže, prenose i opetuju jednu jedinstvenu i osnovnu istinu vjere:"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (Kuran: el-Enbija, 25.) Šta je Allahova objava?
Objava je Allahov govor objavljivan preko meleka Džibrila Allahovim poslanicima da je oni prenose, tumače i dostavljaju ljudima. U Allahovoj objavi ili Knjigama sadržane su:
istine, principi, načela, upute i vrijednosti koje ljudi osim preko objave nikada ne bi mogli na drugi način saznati.
U islamskoj tradiciji uvaženo je mišljenje da postoje manje objave - kelime, risale i suhufi i velike objave ili kitabi. Suhufa je bilo stotinu, a velikih objava ili kitaba četiri, i to:
Tevrat, Zebur, Indžil i Kuran.
- Tevrat je objavljen Musau, a.s.,
-Zebur je objavljen Davudu, a.s.,
-Indžil je obajvljen Isau, a.s., a
-Kuran je objavljivan Muhammedu, a.s.
Allahova objava Kuran jedina je od svih objava autentično, bez izmijenjene riječi sačuvana. Autentičnost Kurana čuva se na tri načina:
- u Levhi¬mahfuzu,
- napamet ga znaju hafizi i
- sav je zapisan u Mushafu.
Kuran uče napamet Ijudi više nego sve druge knjige zajedno, a bez prestanka ga uče i meleki.
Na kraju, Kuran je pečat svih objava, kao Mo je poslanstvo Muhammeda, a.s., pečat svih poslanstava:"Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!
Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo. A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama - neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati." (Kur’an: Ali Imran, 83.- 85.)
Ovim ajetima zaokružuju se tri osnovne istine:
Allah je Gospodar svjetova,
islam, pokornost i predanost Allahu, vjera je svjetova,
"Ko je u mogućnosti da zakolje kurban pa to ne učini, neka se ne približava našoj musalli (mjestu gdje se zajednički obavlja bajram namaz)."
Imajući u vidu kur'ansku zapovijed "venhar" — zakolji kurban, citirani hadis, kao i nepobitnu tradiciju da je Muhamed a.s. klao kurban, osnivač ha-nefijske pravne škole, Ebu Hanife, uvrstio je klanje kurbana u vadžibe (po važnosti drugostepena islamska dužnost).
Drugi islamski učenjaci, među kojima i imami Jusuf, smatraju klanje kurbana sunetom. Svoje mišljenje zasnivaju na hadisu Muhameda a.s. da je jednom prilikom rekao kako je klanje kurbana njemu naređeno (vadžib), dok je muslimanima sunet.
Sve pravne škole i svi islamski učenjaci slažu se da svaki musliman, prije svega, mora slijediti Kur'an i put Muhameda a.s. Kur'anske riječi "venhar"-zakolji kurban i predaja koja je posve sigurna da je Muhamed a.s. redovno klao kurban, obavezuje svakog muslimana, koji je imućan i ispunjava druge uvjete, da mora izvršiti ovu vjersku obavezu.
Klanje kurbana ili, prinošenje žrtve, ima vjerski, moralni i socijalni značaj. Sve što se čini u ime Allaha, a to je slučaj i sa kurbanom, uistinu služi čovjeku i njegovom moralnom i socijalnom uzdizanju.
Ovdje će biti riječi o tome ko treba, šta, u koje vrijeme i kako da zakolje kurban i izvrši svoju vjersku obavezu.
Ko je obavezan zaklati kurban?
Prema islamskim propisima svaki musliman i muslimanka koji u prva tri dana Kurban-bajrama budu imali jedan nisab, tj, imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 641,5 grama (po današnjoj cijeni oko 1695.00 €) obavezni su, svako za sebe, zaklati kurban.
Imajući u vidu činjenicu da nakit svake vrste, auto, vikendica, zemlja koja se ne obrađuje (ili se obrađuje iz hobija), luksuzan namještaj ili namještaj koji nije neophodan itd., mora ući u obračun viška imovine; onda ostaje konstatacija da je ogromna većina muslimana dužna klati kurban.
Zekat i klanje kurbana su dvije islamske obaveze koje muslimani najmanje poznaju i najmanje izvršavaju.
Kurban se kolje samo za sebe. Žena koja ima svog vlastitog imetka: novca, nakita ili bila koje druge pokretne ili nepokretne imovine dužna je zaklati kurban za sebe.
U pogledu obaveze kurbana za svoju maloljetnu djecu islamski učenjaci su se razišli. Saglasni su da majka ne treba klati za svoju djecu pa makar bila i bogata, ali u pogledu oca imaju dva mišljenja.
Imami Muhamed i imami Jusuf smatraju da otac nije obavezan zaklati kurban za svoju maloljetnu djecu pa makar ona imala i svoje vlastite imovine koju su stekla putem raznih poklona, oporuke (vasijeta), nasljedstva itd.
Drugo mišljenje je imami Ebu Hanife, koji smatra da bi otac trebao zaklati kurban za svoju maloljetnu djecu, kao što je obavezan i podijeliti zekatul-fitr.
Ovo mišljenje Ebu Hanife nije prihvaćeno kod ranijih generacija islamskih učenjaka, pa je u skoro svim fikhskim djelima ostalo dominirajuće mišljenje imami Muhameda i Jusufa.
Gledajući s vjersko-moralne strane, bilo bi poželjno prihvatiti mišljenje Ebu Hanife da se kolje kurban za bogatu djecu, jer tu dolazi do izražaja visoka svijest jednoga muslimana.
Putnik nije dužan klati kurban, posebno ako se ne zadržava u jednom mjestu duže vrijeme. Islamski učenjaci stoje na stanovištu da je putnik — musafir oslobođen džume namaza pa, analogno tome, i klanja kurbana.
Siromašne osobe, dužnici itd. nisu obavezni klati kurban. H. Ebu Bekir i h. Omer nisu klali kurban, jer su svu svoju imovinu stavili na raspolaganje islamskoj zajednici i podijelili je siromasima i u dobrotvorne svrhe, tako da je njima i njihovoj porodici ostalo samo toliko koliko je bilo potrebno za život. Njihov primjer se uzima kao pouka svim musiimanima kako se treba žrtvovati za zajednicu, ali i dokaz da siromašne i osobe slabog materijalnog stanja, nisu dužne klati kurban.
Umobolne osobe se tretiraju kao maloljetna djeca.
Šta može biti kurbanom?
U kurban se može zaklati: goveče, bravče i deva. Goveče (vo, bik ili krava) može vrijediti za sedam osoba, ako je unišlo u treću godinu života. Da bi kurban bio valjan, neophodno je da su sve udružene osobe odlučile da kolju kurban, pa ako bi među njima bio samo jedan koji želi samo meso i ne kolje kurban iz vjerskih pobuda, onda ni jednom od njih neće vrijediti. Zbog toga je Ebu Hanife izrazio mišljenje da je bolje prije kupovine govečeta da se nađe potreban broj osoba i da se poznaju, a ako to učine nakon kupovine, onda je mekruh (pokuđeno). Broj udruženih osoba ne može biti veći od sedam, ali manji može.
Deva, isto tako, može vrijediti za sedam osoba pod uvjetom da ima pet godina. Zaklati devu od jugoslavenskih muslimana mogu samo oni koji odu na hadž. Meso i od govečeta i od deve dijeli se na jednake dijelove svim udruženim osobama. Najbolji i najsigurniji način je da se meso vaga.
Ipak, najbolje je zaklati u kurban bravče (ovna, ovcu, kozu ili jarca). Ni jedno ne smije biti mlađe od godine dana, ali ako po veličini i težini odgovara bravčetu od godinu dana, onda se može tolerisati ako je mlađe od pomenute granice.
Poželjno je da kurban bude potpuno zdrav i dobro uhranjen, jer je Muhamed a.s. klao po dva kurbana svake godine, a ti su imali najmanje godinu dana i bili dobro ugojeni.
U kurban se ne može zaklati bravče ili goveče koje ima jednu od slijedećih fizičkih mana:
— ako je potpuno slijepo u oba ili samo jedno oko;
— ako je toliko slabo, mršavo ili hromo da samo ne može doći na mjesto gdje ga treba zaklati;
— ako je odrezano više od pola uha ili repa. Ako je odrezano manje ili pola, onda može, kao i ako je bez pravih ušiju od rođenja koje su zakržljale i samo malo izrasle;
— ako je bez zuba ili ih nedostaje više od jedne polovine;
— ako je odsječenog vimena ili sisa, pa ne bi moglo hraniti svoje mladunče;
— ako je toliko bolesno da je potpuno sigurno da ne može preživjeti;
— ako je odbijen rog toliko da je povrijeđen moždani živac ...
Čovjek koji odluči zaklati kurban i kupi zdravo bravče ili goveče, pa nakon izvjesnog vremena primijeti neke fizičke mane, bilo bi poželjno da kupi drugi zdrav kurban i da ga zakolje, ako je imućan. Ako je pak siromašan onda će vrijediti i onaj sa manjim fizičkim manama.
U kurban ne može prispjeti ni jedna divljač kao što je srna ili jelen, pa čak ako je i pripitomljena.
Vrijeme klanja kurbana
Klanje kurbana ima svoje određeno vrijeme, pa izvrši li se prije ili poslije tog vremena ne vrijedi kao kurban.
Za one koji žive u mjestima gdje se klanja bajram namaz vrijeme klanja kurbana nastupa nakon obavljenog namaza i traje sve do pred zalazak sunca treći dan Bajrama.
Žene nisu obavezne klanjati bajram namaz, pa zbog toga njima se toleriše da mogu zaklati kurban i prije klanjanja bajram namaza, iako je bolje da sačekaju svoje muževe, braću i rođake da se vrate iz džamije.
U nekim našim mjestima uobičajeno je klanje kurbana za svoje mrtve uoči Bajrama. Odmah se mora reći da se takvo klanje ne smatra kurbanom i potpuno je bezvrijedno, jer je izvršeno prije njegova vremena, pa u tom slučaju nije ni izvršen vasijet.
Muhamed a.s. je rekao: "Ko zakolje kurban prije nego se klanja namaz, to je samo njemu (tj. kao da je zaklao obično živinče samo radi mesa, pa neće imati nikakvog sevaba od Allaha dž.š.)."
Drug Alejhisselamov, Džundub ibni Sufjan je rekao: "Jednom prilikom sam klanjao bajram namaz za Alejhisselamom i kada je dovršio namaz, vidio je nekoliko zaklanih kurbana, pa je rekao:
"Ko je zaklao kurban prije namaza, neka sada zakolje drugi, a ako nije neka sada kolje u ime Allaha."
Čovjek koji kupi kurban, ali ga ne stigne zaklati u određeno vrijeme, pokloniće živoga kurbana nekom siromašnom čovjeku ili će dati njegovu vrijednost u novcu.
Isto tako, ako se zavjetni kurban ne bi zaklao na vrijeme (ako je to vrijeme određeno u bilo koje doba godine), treba ga živoga pokloniti, ali se ne može njegova vrijednost podijeliti u novcu, a kurban zadržati.
Osoba koja je obavezna zaklati kurban, ali ga ne mogne naći do pred akšam treći dan Bajrama, namijenjeni novac za kurbana podijeliće kao sa-daku.
Način klanja kurbana
Muhamed a.s. je lično za sebe klao kurban. Alejhisselamov drug Džabir kaže: "Kada bi Muhamed a.s. klanjao bajram namaz, tada bi proučio hutbu i i čim bi je završio, odmah bi naredio da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući:
"Bismillahi Allahu ekber. Haza minni ve'ammen lem judahhi min ummeti." "U ime Allaha (a) Allah je najveći. Ovo je kurban za mene i za onoga od mojih sljedbenika koji nije kurban zaklao." H. Aiša pripovijeda kako je Muhamed a.s. klao kurban: "Muhamed a.s. bi naredio da mu se dovede kurban na mjesto gdje će ga zaklati. Kada mu je doveden rogat ovan, crnih nogu i ispod trbuha, crnih očiju, zatražio je da mu donesu oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i preklao ga izgovarajući: "Bismillahi. Allahume tekabbel min Muhamedin ve ali Muhamedin ve min ummeti Muhamedin."
"U ime Allaha! Bože! Ti primi (ovaj ibadet) od Muhameda, njegove čeljadi i svih sljedbenika."
U Ebu Davudovoj zbirci stoji da je Muhamed a.s. prije klanja kurbana klanjao i dva rekata nafile.
Muslimani su dužni postupati pri klanju kurbana onako kako je činio i sam Alejhisselam.
Kurban se povali na lijevu stranu, okrenuvši ga po mogućnosti prema Kibli, svežu mu se sve četiri ili najmanje tri noge i oštrim nožem brzo se presijeku dvije glavne krvne žile, te dušnik i grkljan.
Prije neposrednog klanja trebalo bi izgovoriti: "Bismillahi Allahu ekber", a po mogućnosti i nešto više, posebno ono što je učio i sam Muhamed a.s.:
"Vedždžehtu vedžhije lillezi feteressemavati vel erda hanifen ve ma ene minel-mušrikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbil alemin. La šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene evvelul -muslimin. Allahume minke ve leke 'an Muhamedin ve ummetihi. Bismillahi Allahu ekber."
"Okrećem svoje lice prema Onome koji je stvorio nebesa i zemlju čist (od svakog krivog vjerovanja). Ja ne spadam u nevjernike. Moj namaz i svi ostali moji ibadeti, moj život i moja smrt su samo radi Allaha Stvoritelja svjetova. On nema druga. Ovo mi je naređeno i ja se Njemu pokoravam. Bože! Ovo je (kurban) od Tebe, Tebi ga žrtvujem, za sebe i svoj ummet. U ime Allaha. Allah je najveći."
Ko ne zna ništa proučiti dovoljno je da kaže: "Bismillahi", pa ako i zaboravi kurban je valjan. Namjerno izostavljanje spominjanja Božijeg imena ima za posljedicu neispravnost samoga klanja, pa je kurban nevažeći.
Alejhiselam je upozoravao svoje ashabe da ne muče kurbana pri klanju, pa je tražio da se pripreme, kao što je oštrenje noža, moraju izvršiti ranije. S guljenjem treba sačekati sve dok se posigurno ne utvrdi da je kurban već mrtav i otekla sva krv koja treba da oteče.
Nije preporučljiva praksa nekih ljudi da ovcama namijenjenim za kurban ostrigu vunu. Ako se to i desi, vunu ne smiju zadržati za sebe, nego se mora podijeliti.
Osoba koja iz bilo koga razloga ne smije ili ne može zaklati kurban može ovlastiti drugo lice da to učini umjesto njega. Ovlaštena osoba će u nijjetu naznačiti za koga kolje kurban. U izuzetnim slučajevima može se ovlastiti kršćanin ili Jevrej da zakolju kurban, ali i oni moraju biti religiozni i vjerovati u Boga.
Klanje kurbana se vrši danju, ali može i noću ako iziskuju potrebe.
Kurbansko meso
Kurbansko meso se ni u kom slučaju ne smije prodavati. Najbolji postupak je onaj koji je preporučio sam Muhamed a.s.: meso se razdijeli na tri jednaka dijela tako da se 1/3 podijeli siromasima, 1/3 rodbini, komšijama i prijateljima, a preostala trećina zadrži za sebe i svoju porodicu. Muhamed a.s. je obično meso svoga kurbana dijelio onima kojima je najpotrebnije. Nakon što bi zaklao svoga kurbana, pozvao bi siromašne stanovnike Medine i rekao: "Kome treba neka odsiječe sebi koliko želi." Kurbansko meso se može podijeliti i nemuslimanu, posebno ako je komšija ili inače dobar prijatelj.
Kurban koji se kolje po oporuci (vasijet) mora se u cijelosti podijeliti ili ga uživo dati nekome da ga kod svoje kuće zakolje. Ako je kurban zaklan mrtvome, ali ne po oporuci nego po želji nasljednika umrloga, onda sa mesom postupiti isto onako kao i sa mesom svoga kurbana.
Meso se mora u cijelosti podijeliti i od zavjetnog kurbana, kao i od mladunčeta koje kurban oteli ili ojanji prije klanja. Mladuče se može zaklati zajedno s kurbanom i sve meso podijeliti, ali se može i uživo dati nekom siromahu da ga za sebe hrani. Siromašne osobe koje kolju kurban, a imaju brojnu porodicu, mogu veći dio, pa i sve meso zadržati za svoje potrebe.
Klanje kurbana i izvršavanje ove obaveze u urbanim sredinama
Do prije nekoliko godina bilo je veoma teško velikom broju muslimana koji žive u gradovima i stambenim zgradama izvršiti ovu svoju vjersku obavezu.
Nemogućnost klanja kurbana u modernim i urbanim sredinama prisilila je jedan broj muslimana da za vrijeme Bajrama putuju kod svojih prijatelja i poznanika u manja mjesta ili sela da tamo izvrše svoju vjersku dužnost i zakolju kurban.
Ipak, veliki broj muslimana nije imao ni takvih mogućnosti pa, jednostavno, nisu ni klali kurban.
Organi Islamske zajednice su pokrenuli akciju da svi oni koji nemaju prostornih ni drugih mogućnosti za uredno klanje kurbana, mogu svoje kurbane poslati Gazi Husrevbegovoj medresi da se tu zakolju i meso iskoristi za prehranu učenika.
Ovaj sistem organa Islamske zajednice i same Medrese ne samo da je vjerski ispravan i dozvoljen nego je i preporučljiv. Pored toga, što se pruža prilika svakom muslimanu da udovolji vjerskom zahtjevu, istovremeno se potpomaže Medresa i omogućava njen normalan rad. Imanje Medrese koje se nalazi na periferiji Sarajeva je veliko i može da primi gotovo neograničen broj kurbana, pa je razumljivo što je svake godine broj zainteresovanih lica za izvršavanje svoje obaveze — klanja kurbana, bivao sve veći.
Kurbane su počeli klati i oni muslimani koji žive van urbanih gradskih sredina, posebno kurbane koji se kolju po oporuci.
Ovo je svakako dobro kada se ima u vidu da se meso zavjetnih i kurbana po oporuci mora svo podijeliti, pa je i razumljivo što muslimani vode računa ko će i u kakve svrhe trošiti meso njihovih kurbana, ili kurbana njihovih umrlih roditelja.
Davanje kurbana za Medresu od ove godine će imati poseban značaj. Naime, otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta pojavio se problem prehrane studenata. Nadležni organi Islamske zajednice su ovaj problem riješili na islamski način i studenti Fakulteta će se hraniti skupa sa učenicima Medrese. Naravno, da to iziskuje veće materijalne troškove i još veća ulaganja. Muslimani su pokazali visok stepen islamske odgovornosti samim tim što su izgradili i omogućiti otvaranje ove najveće islamske naučne ustanove kod nas.
Bez sumnje muslimani će i dalje nastaviti ulagati kako za Medresu tako i Fakultet i omogućiti da se njihov rad normalno odvija. Jedan od vidova vrlo efikasne pomoći jeste i poklanjanje svojih kurbana ovim najvažnijim islamskim ustanovama.
Omogućavanje zainteresovanim licima da svoje kurbane daju Medresi i Fakultetu je akcija koja ima ne samo materijalnu nego i vjersku dužnost, jer produbljuje i aktivira islamsku svijest i aktivno uključivanje vjernika u tokove vjerskog života.
Kurbanske kožice
Islamski propisi su posve jasni u pogledu raspolaganja kurbanskim kožicama. Naime, Muhamed a.s. je zabranio muslimanima da prodaju kožice svojih kurbana i da se lično koriste tim prihodima kupujući brzopotrošne artikle. Muhamed a.s. je rekao: "Men ba'a džilde udhijjetihi fe la udhijjete lehu" — "Ko proda kožicu svoga kurbana — taj kao da ga nije ni zaklao."
Međutim, svi se islamski učenjaci slažu da se kurbanske kožice mogu zadržati i za svoje potrebe, ali je daleko najbolje podijeliti ih kao sadaku (... ve jutesaddeku bi džildiha).
Lice koje primi kožicu slobodno je da s njom raspolaže po svom nahođenju, pa ako želi i da je proda. Dakle, neophodno je udovoljiti osnovnom islamskom propisu da vlasnik kurbana ne može prodati kožicu i koristiti novac za svoje lične potrebe, što se ne odnosi na obdareno lice ili ustanovu.
Muslimani su uobičajili da kurbanske kožice poklanjaju svojim džamijama. Na ovaj način su mnoge siromašne džamije bile prekrivene i osposobljene za normalno obavljanje namaza u njima.
Ekonomski razvoj i porast životnog standarda pozitivno se odrazio i na vanjski i unutrašnji izgled naših džamija. Kožice su zamijenjene ćilimima i tepisima, koji su izgledniji, ljepši i sa higijenske strane mnogo pogodniji za obavljanje namaza. Kako god su džamije sve više prostrte tepisima i ukusnim ćilimima, tako su isto i u domaćinstvima kožice zamijenjene sedžadama za klanjanje.
Muslimani se ne žele lako odreći sevaba i od svojih kožica, pa ih se sve više javlja koji ih poklanjaju Islamskoj zajednici, odnosno Medresi.
Mora se reći da je ovaj postupak sa kožicama zasnovan na islamskom učenju. Naime, pored osnovnih islamskih izvora, postoje i sporedni koji su zasnovani na Kur'anu i sunnetu. Jedan od tih izvora je i — "maslehat-ul-amme" — društveni interes, tj. interes zajednice. Svi islamski učenjaci su saglasni da izvorni Islam traži stavljanje zajedničkih interesa ispred lokalnih i individualnih. U tom smislu su: Malik, Ebu Hanife, Šafija i Ahmed b. Hanbel kao osnivači pravnih škola donijeli više fetvi, u kojima se interesi pojedinaca podređuju interesima zajednice.
Interesi i potrebe Islamske zajednice su takvi da nalažu maksimalno angažovanje svih materijalnih potencijala, kako bi se omogućio normalan rad Medrese koja nema lokalni i periferni značaj nego je srž i glavni temelj na kome se bazira opstanak i dalji razvoj Islama u našim krajevima. Otuda je inicijativa za prikupljanje kožica u Fond Medrese od dalekosežnog značaja, jer je sa vjerskog stanovišta ne samo opravdana, nego u našim uvjetima i nužna. Najveći broj muslimana je svjestan ove činjenice, zahvaljujući visokoj islamskoj svijesti i velikom stepenu odgovornosti naših imama, koji su najčešće i sami bili njeni učenici. Upravo zahvaljujući njima i njihovom angažovanju na ovom poslu, ova akcija sve više dobija pravo mjesto i značenje, jer su imami, kao i drugi vjernici, duboko svjesni da vjerskog života ima samo dotle dok ima Medrese.
Literatura:
Kur'an,
El-ihtijaru li- t'alilil-muhtar,
El-Vedžihu fi usulil-fikh,
Sahihi Muslim,
Subulus-selam,
Tefsiru ajatil-ahkam.
(Preuzeto iz knjige "Smisao i značaj kurbana", Starješinstvo Islamske zajednice u SRBiH, Sarajevo, 1978, str. 49-61)
petak, 9.05.2008. godine 4. džumade-l-ula 1429. hidžretske godine
ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji, sastavni su dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ustrojstvo organa i ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i njene djelatnosti temelje se na Kur´ani-kerimu i sunnetu Muhammeda, a.s., islamskoj tradiciji Bošnjaka i zahtjevima vremena. Cilj Islamske zajednice je da svi njeni pripadnici žive u skladu sa islamskim normama. Cilj Islamske zajednice ostvaruje se promicanjem dobra i odvraćanjem od zla. Islamska zajednica se brine o islamskom odgoju i obrazovanju svojih pripadnika i zalaže za očuvanje vrijednosti braka i porodičnog života. Islamska zajednica se stara o vjerskim pravima muslimana. Sjedište Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je u Sarajevu. Pripadnik Islamske zajednice ima obaveze i prava. Obaveze pripadnika Islamske zajednice su: - da se pridržava islamskih normi, da štiti islamske vrijednosti i čuva islamske običaje, - da poznaje i primjenjuje propise Islamske zajednice, - da daje redovne doprinose i druge priloge za potrebe Islamske zajednice, - da čuva ugled i jedinstvo Islamske zajednice. Prava pripadnika Islamske zajednice su: - da slobodno izražava svoju pripadnost islamu i izvršava islamske dužnosti, - da se islamski odgaja i obrazuje, - da koristi ustanove Islamske zajednice u izvršavanju islamskih dužnosti, - da sudjeluje u zajedničkim aktivnostima u džematu, - da bira organe Islamske zajednice i da bude biran u organe Islamske zajednice, - da bude obaviješten o radu organa i ustanova Islamske zajednice, - da se obraća organima Islamske zajednice radi zaštite svojih vjerskih prava, - da u okvirima odgovarajućih propisa koristi imovinu Islamske zajednice. USTROJSTVO IZ DŽEMAT Džemat je osnovna organizaciona jedinica Islamske zajednice. Džemat u pravilu sačinjava skupina od najmanje 100 muslimanskih domaćinstava, koja žive na jednom području i koja su međusobno povezana u izvršavanju zajedničkih islamskih dužnosti. MEDŽLIS Medžlis je viša organizaciona jedinica Islamske zajednice koja u pravilu obuhvata najmanje sedam džemata koji čine povezanu cjelinu. Na čelu medžlisa je glavni imam. MUFTIJA Muftija je glavni vjerski organ na području muftiluka. Muftija ima ured. Muftiji u radu pomaže Savjet koji čine svi glavni imami i direktor medrese sa područja muftiluka. RIJASET Rijaset Islamske zajednice je najviši vjerski i administrativni organ u Islamskoj zajednici. Na čelu Rijaseta je reisu-l-ulema. REISU-L-ULEMA Reisu-l-ulema je poglavar i vrhovni muftija Islamske zajednice u BiH. Reisu-l-ulema predstavlja Islamsku zajednicu u zemlji i inozemstvu. SABOR Sabor Islamske zajednice je najviši predstavnički i zakonodavni organ Islamske zajednice.
utorak, 06.05.2008. godine 1.džumade-l-ula 1429. hidžretske godine
KLONIRANJE Kloniraje je grana genetičkog inženjerstva koja direktno manipuliše naslijednim materijalom, tj.genima i biološkim strukturama u čiji sastav ulaze geni. Znači klon je nova, nastala jedinka, sa potpuno jednakim naslijednim materijalom kao ona od koje je nastao. Eksperimenti kloniranja sisara izvedeni su na čuvenoj ovci «Dolly» koja je rođena 1996. godine, a žrtvovana februara 2003 (zbog teške plućne bolesti). Tvorac ove slavne ovce primijetio je da jedan od uzroka leži u visokoj incidenciji kongenitalnih poremećaja. Čim je ovca rođena odmah je bilo sporno da li je ona već pri rođenju bila stara koliko i njena genetička majka. Zna se, naime, da naslijedni materijal u ćelijama podliježe procesima starenja. Kasnije su kod ovce primijećeni neki simptomi preranog starenja, njene tjelesne ćelije bile su «starije» nego što bi odgovaralo njenom biološkom kalendaru. Međutim ona je ipak doživjela «srednju» ovčiju dob. Žrtvovana je u starosti od skoro sedam godina, koja otprilike odgovara i ljudskoj starosti od 35-40 godina. Prethodno je na prirodan način začela i rodila zdravo, normalno janje. Sa stanovišta islama kloniranje nije dozvoljeno zbog: - prekida rodoslovlja,
- prekida familijarnih odnosa,
- prekida društvenog struktuiranja humanosti,
- mogućnosti uplitanja u dinamiku muško
-ženskog sastava populacije,
- mogućnosti da se višak embrija neadekvatno koristi komercijalizacijom i miješanjem rodoslovlja, itd.
ABORTUS (pobačaj) Pitanje o abortusu? Imam jednu veliku dilemu i bilo bi mi jako drago ako bih dobila neku vrstu odgovora, putokaza s vaše strane. Bila sam u vezi koja je pukla prije nekih mjesec i pol dana, jednostavno nismo bili jedno za drugo kako i dotični dečko kaže. U dubini duše ne želim učiniti abortus, jer znam da ću psihički patiti i osjećati se krivom i sve moguće ostalo, no dijete sam rastavljenih roditelja i othranjena sam u drugoj familiji, ne želim svom dijetetu uskratit mogućnost ljubavi oboje roditelja. No njegov/njezin budući otac je jasno dao na znanje kako "mi nismo jedno za drugo, ne pašemo i ako rodim dijete neću ga zadrzati, jer on seli dalje za Ameriku i smatra da je najbolje da ja pobacim". Što reći na takav komentar, molim vas. Naravno, prihvatam svoju krivicu i znam da sam odgovorna koliko on za to što se desilo, no ipak smatram da je više njegova odgovornost jer je on taj koji daje mogućnost trudnoće, jer bez njega ja nikad ne bih mogla bit trudna. No ipak smatram da se to radi o muškarcu koji zna prihvatiti svoju odgovornost drugacije bih razmišljala, no kako zadržati dijete i pustiti ga da raste u nadi da će se otac nekad sjetiti da ga ima, to je bolna činjenica. Jer znam kako je meni bilo rasti bez roditeljske ljubavi i koliko puta sam se pitala zašto me moji roditelji nisu željeli i zašto su me ostavili. Istovremeno znam da je to moja odluka, ali što god odlučila moram živjet s tim čitav život. Iskreno, volim to što je u meni, ali ne osjećam da bih mu mogla pružit ljubav i pažnju, jer bi me uvijek mučila činjenica kako ga njegov otac nije želio, kako mu/njoj ne mogu pružit očevu ljubav, jer otac nije zelio da zna za njega/nju i odrekao ga/nje se prije nego što je i oživjelo. Poštovani, što radit u ovoj situaciji, kako rezonirati? Kao što rekoh, što god odlučim nije jednostavno, ali moram priznati da sam više za abortus zbog okolnosti. Što islam kaže o tome? Kako ići dalje, kako razmišljati na pravi način poslije abortusa? Stvarno se osjećam izgubljeno i krivim samu sebe kako sam mogla upoznati tako neodgovornog dečka.
Odgovor Teško je i nezahvalno bilo šta reći o abortusu. U Vašem slučaju, nije jasno ni da li ste bili u zakonitom braku, ili ne, ni koliko je stara trudnoća. U svakom slučaju, prekid trudnoće nakon 120 dana od njenog početka nije dozvoljen osim u krajnjoj nuždi kada je ugrožen život majke. Prije toga vremena, bez opravdanog razloga nije dozvoljeno pribjegavati abortusu. Kakva je Vaša situacija, Vi najbolje znate, pa donesite odluku uz savjetovanje sa ljekarima. Očito je da je načinjena grješka kod izbora bračnog druga, ako je već došlo da zaključenja bračnog ugovora. Trebate biti pažljivija i opreznija. Poslanik a.s. savjetuje da se u prvom redu gleda na vjersku svijest i predanost kod izbora bračnog druga. Stav islama prema abortusu: Nakon četiri mjeseca trudnoće nijedna islamska pravna škola ne dozvoljava abortus osim ako nastavak trudnoće opasno ugrožava život trudnice. Neke pravne škole ne dozvoljavaju abortus u bilo kojem stadiju trudnoće, osim ako trudnoća ugrožava život majke, dok hanefijski mezheb dozvoljava abortus do 120 dana trudnoće u slučaju opravdanog razloga. Poslije tog perioda smatra se ubistvom.
TETOVAŽA Muhammed a.s. je rekao rekao: „Neće nastupiti Sudnji dan sve dok moj ummet ne bude slijedio (oponašao) ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin. Poslaniče, je li se to misli na Perzijance i Rimljane? - upitaše prisutni. Pa ko drugi nego oni- odgovori Poslanik." Slijeđenje i oponašanje zapadne mode, običaja vezanih za svakodnevne stvari pa čak i u stvarima vjere je poprimilo takve razmjere da možemo na svakom koraku da vidimo kako se ovaj predznak Sudnjeg dana ostvaruje. Omladina gleda šta je danas u modi, šta je cool i ne pita se da li to pripada islamu, ili da li je to dozvoljeno u islamu. Prvi primjer gdje omladina nastoji kopirati svoje vršnjake nemuslimane jeste tetovaža. Istetovirati jedan dio svog tijela je postalo stvar mode. Mnogi bi rekli hajde ba šta fali nacrtati jednog leptirića ili zmaja ili zmiju ili nešto drugo. A da li se pitamo šta islam nato kaže. Ako se zapitamo vidjećemo da islam zabranjuje da se čovjek tetovira. Tako Poslanik s.a.v.s., kaže: „prokleo onu ženu koja tetovira i onu koja se podvrgava tetovaži, te onu koja oštri zube i onu kojoj se zubi oštre“. Što se tiče tetovaže, ona modrim pigmentom i odbojnim šarama trajno mijenja izgled lica, ruku i ostalih dijelova tijela. Sve ove gnusne radnje praćene su bolom i agonijom koje onaj koga se tetovira mora pretrpjeti uslijed uboda igala. Zbog svega toga prokleti su i onaj koji tetovira i onaj koga se tetovira. Dakle stav islama je jasan, tetovaža nema mjesta u islamu. Neko će se zapitati, šta sa onima koji su već istetovirali jedan dio svog tijela, koji nisu znali za ovaj propis? Danas jedini način uklanjanja tetovaže je plastična operacija. Ako čovjek to nije u stanju onda mora moliti Allaha za oprost i tražiti njegovu milost. Druga stvar koja je isto tako prisutna kako među omladinom tako i među starijima, a koja je produkt današnjeg modnog trenda jeste pirsing. Ili prevedeno običnim jezikom bušenje određenih dijelova tijela i umetanje kojekvih minđuha, naušnica i lančića. I ova pojava je produkt slijeđenja i oponašanja nemuslimana. Kada nekog upitaš zašto je to učinio, zašto je dozvolio da mu se uho probuši, odgovara kako njegovi drugovi nemuslimani svi imaju pirsing pa zašto ne bi i on. Stav islama glede pirsinga je isti kao i za tetovažu Bez komentara: Prva tetovaža na ljudskom oku Britanski dnevni list The Sun objavio je fotografije prve tetovaže ikad napravljene na ljudskom oku. Prvi dobrovoljac za tetovažu na oku bio je Kanađanin Pauly Unstoppable, koji ima savršen vid, ali je želio probiti led i obojiti oko u plavo. Neuobičajen zahvat tetoviranja oka prošao je bez problema, a bilo je potrebno izvesti čak 40 uboda iglom. Hrabri Kanađanin je rekao da ima puno povjerenje u tim koji radi ovaj zahvat i zamolio ljude da ovo ne pokušavaju uraditi kod kuće."Zahvat je pažljivo pripremljen, a radili su ga ljudi koji su bili svjesni rizika i mogućnosti komplikacija", dodao je Pauly.
KOCKA I IGRE NA SREĆU Islam je postavio pravila i metode sticanja i investiranja imetka. Zabranio je sve puteve koji vode bespravnom uništavanju imetka, npr: kamate, kocka, mito, korupcija, kupoprodaje zasnovane na prevari, krada, trgovina drogama i drugim opojnim sredstvima. Tema o igrama na sreću a prije svega o kocki je veoma bitna. U Kur'anu su spomenute zajedno sa alkoholom. Alkohol je majka svih zala. Kocka nije ništa manje opasna od alkohola. Štete su ogromne kako po pojedinca tako i po društvo. I jedna i druga u sebi sadrže materijalne, moralne, zdravstvene štete. Kocka uključujući i kladionice su danas veoma raširene. Sredstva informisanja spominju sve više novih imena za iste igre. Mnogi su počeli misliti, zbog upornog prisustva ovih zala u medijima, da se radi o dozvoljenim sredstvima za sticanje imetka. Ove igre su danas povezane sa mnogim sportskim igrama i takmičenjima što je dovelo do toga da se poželjne igre miješaju sa zabranjenom kockom. Zbog toga je potrebno pojasniti i razdvojiti sport od onoga što mu ne pripada.
Primjetit cemo da je kocka zašla u sve pore društva. Prisutna je u kući, školi, klobovima, na trgovima, u hotelima, vozovima, brodovima, avionima. Postala je ciljem mnogih jer su u njoj vidjeli put za brzo sticanje imetka. Mnoge zapadne zemlje su pokušale da zabrane kocku i ona je načelno zabranjena ali se i pored te zabrane otvaraju kasina u kojima se kocka i dan i noć. Metode kockanja su uznapredovale u odnosu na one koje su bile poznate u prvo vrijeme. Pojavom elektronskih aparata kocka je dobila nove vidove praktikovanja. Igre na sreću su preplavile citav svijet i od njih se prave spektakli i kulturni dogadaji. Definicija kocke: Kocka je svaka igra izmedu dvije ili više osoba kojoj je predmet novac, kojeg pobjednik u igri uzima od pobijedenog. Kocka je širi pojam koji obuhvata sve igre koje se zasnivaju na sreći, slučaju, strahu i riziku, gdje jedna strana sigurno dobija a druga sigurno gubi. Islam je kategorican po pitanju zabrane kocke. Brojni su dokazi iz Kur'ana, Sunneta. Kur'an: "O vjernici, vino, kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomocu vina i kocke unese medu vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjecanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hocete li se okaniti? (Sura El-Maide, ajet 90,91) Allah je uporedio kocku sa kipovima koji su znak višeboštva i učinio je šejtanskim poslom i izvorom neprijateljstva, a ovo je poseban segment koji govori o štetama kocke. Hadis: Muhammed a.s. kaže: "Ko kaže svom prijatelju: "Dođi da se kockamo, neka podijeli sadaku." Racionalni dokazi o zabrani kocke i igara na sreću - Kockanje je sredstvo za uništenje imetka. -Kocka ljudski nagon za rad, paralizuje produktivnu moć kod covjeka. Covjek se uci ljenosti i oslanja na nafaku bez nekog truda. -Rušenje porodica. Mnoge porodice preko noci ili u roku od sata postaju siromašne nakon silnog bogatstva. Koliko ima porodica koje su uživale u ponosu i bogatstvu da bi to jedan član porodice srušio u jednom trenutku. - Kocka je sticanje imetka na nedozvoljen nacin. Ona vodi covjeka u pljacku, samoubistvo, razdor u porodicama i izaziva razne druge vrste neprijateljstava. - Kocka utice na zdravstveno stanje covjeka. Oboljeva na živcima zbog nje jer svu svoju psihicku snagu ulaže u igru. Konstantno je prisutan strah od gubitka koji ga vodi do duševnih bolesti.
To su zasigurno grijesi koje je Allah dž.š. zabranio, a to su: droga, alkohol, laž, ogovaranje, nepoštivanje roditelja, krađa, ubistvo, samoubistvo, naravno i blud. Blud je danas, nažalost sve veći među omladinom kao i starijim osobama. Zašto je omladina sve više i više opredjeljuje ovom životu? Zašto idu „šejtanovim stopama“? možda zato što nisu probali namaz. Namaz je, dakle, stub vjere. I zasigurno je on „štit“ od svih ovih današnjih poroka. Još jedan razlog zašto je blud toliko prisutan danas, jesu krive i naše današnje djevojke t.j. žene koje ulicama hodaju razgolišene, otkrivene tako da žele da skrenu pažnju na sebe. I time postaju konkurencija jedna drugoj, čime se međusobno i nadmeću. Dok šejtan to „fino koristi“ okretajući glave današnjim muškarcima, koji su jš uz to, sve slabi sa namazom, a neki i bez namaza, dakle bez zaštite.
Znamo da svaki naš dio tijela čini svoj grijeh. Tako npr., okom činimo grijeh kada nešeto gledamo što je zabranjeno, ruke imaju svoj grijeh dok nešto pokazujemo ili diramo, noge imaju grijeh tako što nas odvedu na neko mjesto koje je haram, itd.
Također, danas je omladine sve manje i manje u džamijama, sve manje i manje se okupljaju radi ibadeta. Dok su naveče nažalost diskoteke prepune, zna se sve gdje koji pjevač i kada gostuje, a ne zna se nabrojat koliko dnevnih namaza ima, ko je posljednji Božiji poslanik koji nam je prenosio Kur'an na Zemlju i pokazao pravi put ka Džennetu.
Mislim, kada bih roditelji od početka svoje dijete ukazali na pravi put i malo više vremena posvetili svom djetetu da bi situacija bila skroz drugačija. Jer Allah dž.š. kaže: „neće promijeniti stanje jednog naroda, dok se taj narod sam ne počne mijenati sebe“
Poslije tjelesnih i duhovnih priprema došao je i najsretniji dan u mom životu,srijeda 21.12.2005god.Osvanuo je pravo zimski dan sa snijegom ali ipak pun vedrine,jer se ako Bog da kreće prema Kjabi,-Bejtullahu.Prije izlaska iz kuće klanjao sam dva rekjata namaza,jer je Muhamed a.s rekao:»Ništa dragocjenije nemože niko ostaviti svojoj porodici što bi ih zaštitilo od nesreće kao dva rekjata(dobrovoljnog namaza)koje čovjek klanja u kući kad pođe na put.Ispratili su me moji najdraži porodica,braća,sestre,unučad,komšije,džematlije sa tekbirima i zaželili mi hajirli put.Zamolili su me da se i ja njih sjetim kod Bejtullaha,na Arefatu i na drugim mubarek mjestima.Stigli smo u 11:30h pred Prinčevu džamiju u Tuzli gdje su sve hadžije sa Tuzlanskog Muftiluka došle. Krenuli smo iz Tuzle ispred Prinčeve džamije u 13:30h,ka svom dalekom putu Meki i Medini.Na našim licima je uzbuđenost kad smo se rastali od svojih koji su se okupili oko autobusa da nam požele sretan put.Krećemo,iza nas ostaje Tuzla u magli i studeni. Oko pola noći polahko se ukazuje Istambul,svi smo bili uzbuđeni prizorom i željom da svu ljepotu obuhvatimo jednim pogledom. Ujutro 23.12.2005god.bude nas ezani sa obližnjih džamija,to je zaista neopisiv prizor kada hiljade ezana treperi u svježem istambulskom jutru. Idemo organizovano u SULTAN-AHMEDOVU DžAMIJU,zvana PLAVA DžAMIJA. Klanjali smo akšam u Bajazit džamiji,a jaciju u Sultan Mehmed Fatih džamiji,tu smo imali i predavanje.Sultan Mehmed Fatih džamija je centar Istambula. Subota 24.12.2005god. u 11:00h putujemo prema džamiji Ejuba-Ensarije. Iz Istambula krećemo 24.12.2005god. u 16:00h dalje preko Turske prema Siriji. Prešli smo preko Bosfora,to je most koji dijeli dva kontinenta Evropu i Aziju. Kod mosta na Bosforu,ima jedno veliko mezarje,gdje je ukopan naš velikan,vojskovođa Husein kapetan Gradaščević.Putujemo preostalih nekoliko kilometara prema Mersinu. Mersin je moderan grad i velika luka Turske na Mediteranu.Šetali smo prelijepim plažama. Krećemo u 10:30h prema Tasrusu,jednom malom gradu gdje se nalazi pećina ASHABU-KEHF.Prema Siriji krećemo u 14:00h.Izlazimo iz Sirije u 14:30h prema Jordanskoj granici. Odmorili smo se u malom gradu ELMENA.U 19:00h krećemo prema Saudijskoj Arabiji,a u Saudijskoj Arabiji je Meka i Medina naš krajnji cilj.Putovali smo cijele noći. Osvanuo je i deveti dan našeg putovanja 29.12.2005god.Krenuli smo prema Medini. Svi smo bili uzbuđeni jer ulazimo u grad Božijeg Poslanika.Klanjali smo akšam u Alejhisselamovoj džamiji.Kada sam ušao u harem i vidio svu ljepotu a znajući da se pod zelenim kubetom nalazi Kabur Muhameda a.s suze su mi lile niz lice od radosti i zahvale Allahu dž.š koji mi je omogućio da mogu klanjati prvi namaz u ovoj džamiji. Petak 30.12.2005god. idemo da posjetimo Revdu i Mutaheru.Posjetili smo Dženeti-bekiju. To je skromno mezarlje gdje nema nišana nego samo kameno obilježje. Osvanuo je i prvi dan Nove godine 01.01.2006god.(nedjelja).Ovaj dan smo imali slobodan. 02.01.2006god.(ponedjeljak) nam je također bio slobodan dan,pa sam posjetio Bilalovu džamiju i klanjao sam dva rekata Tehijjetul-mesdžida 03.01.2006god.(utorak)bili smo na brdu Uhud.Posjetili smo Kabu i Kubu. 04.01.2006god.(srijeda)navečer smo se temeljito očistili,obrezali nokte,obrijali i ujutro obukli dugo očekivane ihrame.05.01.2006god.četvrtak smo krenuli prema Meki. Posjetili smo MIKAT ZUL-HUZEJFA mjesto za oblačenje ihrama. Kada smo stigli u Mekku zvao sam kuću da kažem svojima da smo svi dobro i zdravo i da smo stigli do svog odredišta.Smjestili smo se u hotel «PLAŽA». 06.01.2006god.(petak)spremili smo se obaviti tavaf oko Kjabe za Umru i Saj između Safe i Merve.Prvi susret sa Kabom je nezaboravan,gledati Bejtullah,gledati Allahovu kuću. Imali smo saj trčanje između Safe i Merve,kao sjećanje na Hadžeru koja je trčala između Safe i Merve tražeći vodu i odjednom je vidjela kako jak mlaz vode izvire iz zemlje,voda je tako jako izvirala da se Hadžera uplašila pa je povikala Zemzem stani.Od tog vremena vrelo Zemzem nije nikada presušilo.Saj trčanje ima sedam krugova. 08.01.2006god.Taj dan je JEVMI-TERVIJE dan uoči Arefata. Kada smo stigli,na Arefatu sam proučio roditeljima dovu.Većina hadžija je na Mini.To je mjesto gdje se obavlja ibadet Kurbana i gdje se ostaje tri dana radi džemreta(bacanja kamenčića). Prvog dana Bajrama baci se sedam kamenčića kod akabe ili velikog šejtana,drugog i trećeg dana Bajrama po 21 kamenčić po sedam na sva tri džemreta. Zbog uskog prostora kada su bacali kamenčiće nastradalo je 340 hadžija. 10.01.2006god.(utorak)je prvi dan Hadžijskog bajrama.Podrezali smo kosu,skinuli ihrame i obukli smo bajramska odjela.Zvao sam svoje kući i muteveliju u džematu i čestitao im bajram.Zadnji čin hadždža je bilo da obavimo saj-trčanje između Safe i Merve. Poslije smo obavili drugo bacanje kamenčića u velikoj gužvi. 12.01.2006god.(četvrtak)obavili smo i treće bacanje kamenčića na sva tri džemreta. Prišao sam toliko blizu da sam rukom dotakao zid i vidio sam gdje idu kamenčići. Obavili smo i oproštajni tavaf oko Kabe.Premda smo bili u svojim odjelima noć je bila prilično svježa,a i gužva je bila velika a sve to nije smetalo zbog zanesenosti,pobožnosti i žaljenjem jer moramo napustiti to sveto mjesto i da možda nikad više u životu neću vidjeti svetu kuću Kibllu,niti hodati po ovom tlu po kojem je hodao Božiji poslanik Muhamed a.s. Prišli smo Zemzem vodi u 04:00h ujutro dosta vode popili i nasuli u flaše da bi ponijeli kući. Nakon toga odlazimo od Bejtullaha hodajući unazad sve do kapije koja se zove Babul-veda(vrata oproštaja).Time je i obavljen zadnji dio hadždža. 13.01.2006god.(petak)smo spremali svoje stvari,a u subotu ujutro krenuli kući. Odmarali smo se u luksuznim hotelima. Sa hajrom smo stigli u Tuzlu oko 21:00h ispred Prinčeve džamije. Bilo je puno svijeta koji su sa nestrpljenjem čekali da autobusi sa hadžijama dođu. Po mene je došao moj sin autom.Bio je to nezaboravan susret sa svojim najdražim-djecom,unučadima,zetovima i kada sam došao kući susret sa porodicom. Hvala Allahu dž,š sve hadžije su se vratile kući živi i zdravi puni sreće i zadovoljstva što su obavili petu islamsku dužnost i što su sa hajrom prešli 12 000km u oba pravca. Molio sam Allaha dž.š Uzvišenog da nam hadždž bude mebrur i Saj da nam bude Meškur,jer ako je hadždž mebrur čovjek je bez grijeha kao kad ga je majka rodila.
