NASTAVNA JEDINICA ZA PRVI RAZRED

utorak, 25.12.2007. godine
15. zulhidždže 1428. h. god.

Imanski šarti

(Temelji islamskog vjerovanja)

AMENTU BILLAHI
Prvi i osnovni temelj islamskog vjerovanja (imana) jeste amentu billahi - vjerovanje u jednog jedinog Allaha.
"Allah je -nema boga osim Njega -Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moč Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju, i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!"(Kuran, el-Bekare, 255.)
Istinu i uvjerenje da je Allah jedan jedini Bog, izvor i utočište svemu i svakome (Allahu-s-samed), Onaj Kome se sve i svako obraća, svjedoče Allah, meleki, sve objave, svi vjerovjesnici i istinski mudri i učeni ljudi."Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega - a i meleki i učeni - i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!"(Kuran, Ali bnran, 18.)"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mit nisino objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!\" (Kuran, el-Enbija, 25.)
Vjerovanje u jednog jedinog Allaha temelj je svih objava, osnovna poruka svakog vjerovjesnika i bit tradicije svakog naroda u svakom vremenu.
Taj osnovni princip vjerovanja (imana) podrazumijeva svjesnu, slobodnu i namjernu poko¬rnost i predanost jedinom Allahu (islam), ovisnost i robovanje samo Njemu (ibadet), bezprizivno pokoravanje Njegovoj volji (šerijat), činjenje dobra u ime Njega, a na korist ljudi, i borba protiv zla (ahlak ili etika), izvršavanje obreda u ime Njega, neprestanu svijest o Allahu (et-takva), stalnu misao i sjećanje na Allaha (zikr), bezuvjetnu poslušnost (itaat), neprestano veličanje (tekbir), slavljenje (tesbih), zahvaljivanje Allahu (temhid i tešekkur). Sve ovo ljudi trebaju činiti zato što im je Allah podario život, zdravlje, um, razum, dakle pamet, osjetila; darovao nafaku i uvjete života kao što su nebesa, zvijezde, sunce, mjesec, zemlja, rijeke, jezera, izvori, mora, usjevi, plodovi, voće, povrće i razne životinje. Sve što je Allah stvorio besplatno je povjerio, podario i upokorio ljudima pod jednim jedinim uvjetom: da Mu na svemu podarenom budu zahvalni i pokorni, i to samo Njemu i nikome više."Allah vam daje da se morem koristite da bi lađe, voljom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste zahvalni bili. I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su zaista pouke za ljude koji razmišljaju."(Kuran, el-Džasije,12. i 13.)Prema Kuranu - kao rezultat prvog i osnovnog principa vjerovanja (imana) na planu umme ili zajednice muslimana na razini ekonomije, da ne bi ljudi zapali u ovisnost i robovanje državi, partiji, naciji, rasi, klasi ili plemenu, što ih vodi širku(politeizmu), važi osnovno načelo - Allah je jedini posjednik, suveren i stvarn i vlasnik svega i svakoga."Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji."(Kuran, el-Bekare, 284.)U politici - da ne bi došlo do faraonizacije i despotizacije društvenog života, pogotovo u državi - samo Allah zapovijeda. On je jedini izvor vječnih i neizmje¬njivih zakona. U kulturi - da to ne bi pojedinci, određene odabrane rase i narodi sebi umislili - jedino Allah sve zna. To je jedini način i put da se izbjegnu razni etnocentrizmi i poricanje drugih kultura. Allahovo biće neusporedivo je bilo s kim i bilo s čim. Ljudi nemaju definicije Allahovog bića:"Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi."(Kuran, eš-Š"ra,11.)
Allahovo biće nikad neće pojmiti ničiji um, razumjeti ničiji razum, dokučiti ničije iskustvo, znanost niti povijest. Božije biće podjednako je nedostupno sva¬kom čovjeku i narodu bez obzira gdje i kada žive. Iskustvom, znanošću, poviješću, umom i razumom mogu se samo detaljnije spoznavati Allahova stvorenja, koja Njega, kao Stvoritelja, svjedoče i potvrđuju."Kako je Bog metaempirički bitak, On je nedostižan ljudima, koji su ograničeni svojim osjetilima. On je stoga iznad svakog poimanja. Njegova transcendencija izvodi se iz toga što je On s one strane ograničenja vre¬mena, prostora i osjetilne egzistencije svijeta.
On, im, naime, prethodi, ali je takoder imanentan dušama (ennefs) i redu koji prožima prostor i vrijeme (afak). Prava priroda Božija ne može se uopće spoznati. Kako je Božija bit nedostižna, te stoga i neopisiva (neizreciva, nepredstavljiva, nepojmljiva i nedokučiva), svojstva su samo simboli Njegove zbiljnosti prilagodene ljudskiin mogućnostima. No, na njih se ne može gledati samo kao na formalnost izvanjskog iskaza. Kako su oni nešto što čovjek dobiva od Njega, oni su, donekle, istinska predodžba o biti, jer bar moraju biti u skladu s njom, te put ka njoj vodi, ipak, preko tih svojstava."

(Uvod u Kuran)Nedvojbena je istina da se ispravna spoznaja o Allahu, dž. š., može postići isključivo putem Njegovih riječi, imena (el-esmau-l-husna)."Allah ima najljepša imena, i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena..." (Kuran, el-Eraf,180.)Svojstva (sifati) i djela koja On sam otkriva mogu biti spoznana pod jednim osnovnim uvjetom - da čovjek vjeruje. Objava, Allahova imena, svojstva i svi stvoreni svjetovi i stvorenja istodobno vode ljude jedino ispravnoj vjeri u jednog Allaha. Osnovna Allahova svojstva, na osnovu kojih vjerujemo u Allaha, jesu: Allah ima i postoji - vudžud; On je jedan - vahdanijjet; nije postao - kidem; neće Ga nestati - beka; nije nikome i ničemu sličan-muhalefetun li-l-havadisi; Bog sam opstoji - kijamun binefisihi; Allah živi Svojim vječnim životom - hajat; sve zna - ilm; sve čuje - sein; sve vidi - besar; sve čini Svojom voljom - iradet; On je svemoćan - kudret; sve stvara, održava i rastvara – tekvin; govori Svojim, Božijim govorom - kelam. Osnovna Allahova svojstva kazuje sura Ihlas:"Reci: On je Allah - jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i ni ko Mu ravan nije!" (Kuran, el-Ihlas,1.-4.)
Vlastito je Božije ime Allah. Iza riječi Allah obavezno treba dodati dželle¬šanuhu, što znači Uzvišeni. Središte vjere i etike u svakom vremenu jesu srce i duša. Srce teži, želi, traži i probija se ka Bogu. Središte vjere jeste srce, a njena pokretačka snaga jeste ljubav prema Bogu. Vjera je takoder stvar duše. Ona se po mnogo čemu korijeni u ljudskoj naravi, u čovjekovoj potrebi da nadraste sebe i svoje ogranReno, relativno i prolazno zemaljsko biće i da se tako približi ka Jednom, ka Apsolutnom, ka Izvoru i Utoku svega. Ako nema vjere u Boga, čovjeku i ljudima, svjedoči povijest, sve je dozvoljeno. Bez vjere u Boga ne može se uspostaviti pravda ni na površini jedne suze. Bez vjere u Boga ima moralnih pojedinaca, ali nema moralne zajednice niti društva; čovjek i ljudi nemaju ispravan odnos prema stvorenim svjetovima, stvorenjima, bićima i ljudima: ili ih poriču i uništavaju ili ih obožavaju.I jedno i drugo težak je i neoprostiv grijeh. Vjerovanje u jednog jedinog Allaha kojim se poriču i isključuju drugi bogovi i božanstva naziva se tevhid i vahdanijjet ili monoteizam. Vjerovanje u dva ili više bogova naziva se širk ili politeizam. Ne¬vjerovanje u Boga naziva se kufr ili ateizam. Vjerovanje u jedan jedinstveni svjetski duh koji obuhvata sva stvorenja naziva se animatizam. Vjerovanje u pojed¬inačne samostalne duše koje nastanjuju svako biće, stvorenje i životinju naziva se animizam. Vjerovanje da se duh pradavnog pretka uselio u neku stvar, biljku ili životinju naziva se totemizam. Vjerovanje u svetost stvari i predmeta uopće naziva se fetišizam.Pripadnici bilo koje vjere nazivaju se millet. Od danas postojećih vjera u svijetu su brojni: kršćani, židovi, budisti, brahmani, konfučijevci i muslimani. Vjerska zajednica muslimana naziva se ummet. Sljedbenici islama nazivaju se mumini i mü minke. Ko čvrsto i iskreno vjeruje u Allaha, on je pravi musliman i dobar čovjek. Nebesa bez stubova, koja je Allah stvorio, a koja svako gleda, Sunce, Mjesec, Zemlja i sve zvijezde neprestano očituju Allahov red, poredak i zakonitost. Sve je stvoreno s mjerom, svrhom i ciljem. Sva stvorenja i svjetovi stvoreni su da slave i veličaju Allaha i da koriste ljudima. Ništa nije stvoreno slučajno, bez svrhe i smisla, radi igre i zabave."Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je izmedu njih da bismo se igrali; Mi smo ih stvorili s ciljem, ali većina ovih ne zna."(Kuran, ed-Duhan, 38. i 39.)Vjerovati u Allaha, dž. š., znači imati red u glavi, u srcu i duši te uvažavati red u svijetu, životu, univerzumu i medu ljudima.



ALLAHOVA SVOJSTVA

1. BOG IMA I POSTOJI (VUDZUD)
2. BOG JE JEDAN (VAHDANIJJET)
3. BOG JE ODUVIJEK I ZAUVIJEK (KIDEM I BEKA)
4. BOG NIJE NICEMU SLICAN (MUHALEFETUN ILI HAVADISI)
5. BOG SAM PO SEBI OPSTOJI (KIJAMUN BI NEFSIHI)
6. BOG ZIVI SVOJIM ZIVOTOM (HAJAT)
7. BOG SVE ZNA (ILM)
8. BOG SVE CUJE (SEM)
9. BOG SVE VIDI (BESAR)
10. BOG SVE SVOJOM VOLJOM CINI (IRADET)
11. BOG JE SVEMOCNI (KUDRET)
12. BOG GOVORI SVOJIM BOZANSKIM GOVOROM (KELAM)
13. BOG SVE STVARA, ODRZAVA I RASTVARA (TEKVIN

VJEROVANJE U MELEKE

Boziji meleki su razumna duhovna bica koja su stvorena od nura-svjetlosti i koja su u stalnoj sluzbi Allaha dz.sh. Meleki nikad ne grijese i njihov je zadatak da prenose Bozije objave ljudima, pisu njihova dobra dijela, donose im dobre misli i navode da rade dobra dijela itd.
Oni ne jedu, ne piju, ne griješe, niti imaju kakvih prohtjeva a sa zadovoljstvom izvršavaju svoje dužnsti
Najpoznatiji meleki su: DZIBRIL, AZRAIL, MIKAIL, ISRAFIL, RIDVAN, KIRAMEN KATIBIN, MUNKIR I NEKIR
DZIBRIL ,u Kur'anu se jos zove "Ruhu-l-emin" i "Ruhu-l-kudus" je prenosio Allahove dz.sh objave Bozijim poslanicima.
AZRAIL dolazi svakome u momentu kada se ostavlja ovaj dunjaluk i seli na ahiret. On rastavlja dusu od tijela.
MIKAIL je melek koji je zaduzen za prirodne pojave, ako sto su padanje kise i snijega, razvoj bilja, opskrba ljudi i sl.
ISRAFIL ima zadatak da puhne dva puta u rog. Kad prvi put puhne biti ce kraj ovoga svijeta a kad drugi put puhne svi ce mo biti prozivljeni pred Allahom dz.sh i odgovarati za svoja dijela.
RIDVAN je melek koji se nalazi na ulazu u Dzennet, na Dzennetskoj kapiji.
KIRAMEN KATIBIN pazljivo prate i registruju ljudska dijela.
MUNKIR I NEKIR su dva meleka koja dolaze covjeku prve noci u kaburu (grobu) i ispituju ga.
U Kur'anu se spominju i HARUT i MARUT koji imaju odredjene zadatke u oblasti medjuljudskih odnosa-kusanjem ljudi i ukazivanjem na grijeh.
Nasuprot melekima koji cine i rade samo dobra dijela postoje i SHEJTANI kao nevidljiva stvorenja, koji covjeka navracaju na zlo i da cini ono sto mu je Allah dz.sh zabranio.
Shejtanovo pravo ime je IBLIS i on je bio kao i ostali meleki sve do momenta kada je Allah dz.sh stvorio prvog covjeka Adema a.s i naredio melekima da se poklone pred njim. Svi meleki su se poklonili pred Ademom a.s a Iblis-shejtan je to odbio od tada ga je Allah dz.sh prokleo. Kada je vidio sta je uradio Iblis je zamolio Allaha dz.sh da mu dozvoli da do Sudnjeg dana sakuplja pristalice sebi da ne bi bio sam u Dzehennemskoj vatri i Allah dz.sh mu je to i dozvolio.
Zato pravi vjernik i Musliman ne smije dozvoliti da ga Iblis-shejtan zavede.

U čenjem riječi Euzu bil-lahi mineššajtani radžim najlakše ćemo se spasiti od šejtana

PITANJA I ODGOVORI

Ponedjeljak, 19. novembar 2007.
09. zul ka'de 1428. hidžretska god.

Jedna učenica u I-e postavila je sljedeće pitanje: Zašto žene nisu obavezne klanjati Džuma i Bajram namaz?

Odgovor: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje moram napomenuti da islam vodi računa o svim aspektima ljudskog života, pa i kad je u pitanju klanjanje Džuma-namaza. Istina je da je muškarcima džuma obavezna, odnosno žene mogu ali nisu obavezne. Jer, logično je da neko mora petkom ostati kod kuće, mora neko djecu čuvati, brinuti se o mjestu na kom čovjek nalazi svoj smiraj, itd. Zamislite kako bi bilo da petkom svi muškarci i žene dolaze na džumu s djecom? Vjerujte, bilo bi neizvodljivo klanjati i slušati hutbu zbog dječije galame. Tako nešto je propisano za bajram-namaz koji se klanja na musallama, ne u džamijama, tako da mogu prisustvovati žene koje u tom trenutku ne mogu klanjati, a galama dječija na otvorenom neće ometati hutbu, koju, ionako nije obavezno slušati.

Obaveza džume namaza proizlazi iz sljedećeg kur’anskog ajeta: « O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i podite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji razidite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite» El-Džuma: 9-10.

LEKCIJA ZA PRVI RAZRED

Srijeda, 14.11.2007. godine
4. Zul ka'de 1428. h. godine

HADŽDŽ

Hadždž je peta temeljna islamska dužnost (islamski šart).

Najprije da vidimo šta Allah dž.š. kaže o hadždžu. Pa, u tom smislu kaže: "I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali: Jedite meso, a nahranite siromaha ubogog!” (El-Hadždž, 27-28);

drugi ajet: “...Hodočastiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Alu Imran, 97);
Definicija hadža

U arapskom jeziku riječ hadždž znači pohoditi svetom mjestu, dok se terminološki hadž definiše kao: "(hadždž) posjeta određenim mjestima radi izvršavanja propisanih radnji, u određeno vrijeme, za onog ko je u mogućnosti".

Objašnjenje definicije

1) Pod pojmom "određena mjesta" podrazumijevaju se: Kaba,(predstavlja simbol jedinstva) Safa, Merva, Arefat, Muzdelifa i Mina.

2) Pod pojmom "propisane radnje" podrazumijevaju se: tavaf, sa'j, vukuf i remj.

3) Pod pojmom "određeno vrijeme" podrazumijevaju se: - dani hadža, a to su mjeseci: ševval, zu-l-ka'de i zu-l-hidždže; - devet dana zu-l-hidždžeta, boravak na Arefatu; - spavanje na Muzdelifi, deveti na deseti dan zul-l-hidždžeta; - prvog, drugog i trećeg dana Bajrama, bacanje kamenčića na Mini.

4) Pod pojmom "ko je u mogućnosti" podrazumijeva se: - da je fizički i psihički zdrava osoba;- da je ekonomski situiran, kako on na putu, tako njegova familija kod kuće,- da je osigurano prijevozno sredstvo;- da postoji lična i imovinska sigurnost puta.
Kabu je sagradio Ibrahim a.s. sa svojim sinom Ismailom a.s. za koje su vezani mnogi ceremonijali hadža, kao što ćemo to kasnije vidjeti.
Kaba je postala simbol jedinstva svih muslimana, da bi joj se pet puta dnevno u najvećem zanosu i pobožnosti okrenuli u namazu i time manifestirali vjeru u jednog Boga i jedinstvo misli i akcije. Hadž je materijalna, vidljiva manifestacija ovog jedinstva. On je u stvari ustanova, koja se mora brinuti i naći načina da se ovo jedinstvo očituje, potvrđuje i primjenjuje u svim akcijama muslimana d u svim oblastima života.
Trčanje (saj) između Safe i Merve podsjeća nas na jedan događaj iz života Hadžere, majke Ismaila a.s., kad je poslije rađanja tražila vode.
Bacanje kamenčića na Mini, isto tako, je oživljavanje uspomena na jedan važan događaj iz života Ibrahima i Ismaila, na događaj kada je Ibrahim a.s.poveo sina Ismaila da ga prinese kao žrtvu. Šejtan je nagovorio sina da se suprotstavi namjeri oca, međutim, on ga je odbio.
Bacanje kamenčića na Mini simbolizira borbu čovjeka protiv destruktivnih šejtanskih sila u njemu, koje ga vuku u grijeh, u zlo. Hadžija bi morao biti svjestan kad baca kamenčić na sotonu, šejtana na Mini, da time gađa onog šejtana u sebi.
Gađanje na Mini treba shvatiti i duboko doživiti kao iskreno kajanje i vraćanje Bogu. To je neobično značajan trenutak u kojem čovjek treba i mora da pobjedi sebe i postane gospodar svojih strasti i životinjskih nagona. Ako to .nije postigao, nije obavio obred bacanja kamenčića na Mini onako kako treba.

Kome je naređen hadž

Hadž je propisan svakom pametnom, punoljetnom i slobodnom muslimanu i muslimanki koji posjeduju materijalna sredstva.Naredba o hadžu se ne odnosi na ludu ili maloljetnu osobu, kao ni na roba.Hadž ženeKada smo definisali hadž kao ibadet, istakli smo da se njegova naredba odnosi na onog ko može ispuniti uvjete te da ova naredba obuhvata kako muškarce tako i žene, s tim što se kod žena dodaje još jedan uvjet, tj. da u svojoj pratnji žena treba imati mahrema. Mahremom se smatra ona osoba sa kojom je ženi trajno haram stupiti u brak i intiman odnos.

Farzovi hadža

Učenjaci hanefijske pravne škole zastupaju mišljenje da su farzovi hadža:

a) ihram - oblačenje ihrama, što je ujedno i šart za ispravnost hadža

b) tavafu-l-ifadeti ili zijareti- obilazak oko Kabe nakon boravka na Arefatu. On podrazumjeva obilazak oko Kabe sedam puta. Vrijeme obavljanja ovog tavafa nastaje nakon zore prvog dana Kurbanskog bajrama.

c) Boravak na Arefatu ograničen je vremenski i prostorno.

Vrijeme boravka na Arefatu traje od zevala-podne devetog dana zu-l-hidždžeta i traje do zore desetog dana zu-l-hidždžeta, prvog dana Kurbanskog bajrama.

Vadžibi hadžaVadžibi hadža su:

a) sa´j izmedu Saffe i Merve,

b) boravak na Muzdelifi nakon sabah-namaza,

c) bacanje kamenčića na Mini,

d) brijanje glave ili potkresivanje kose,

e) oprosni tavaf.

Umra

Budući da je težnja svakog vjernika da posjećuje Kabu, a da bi naređivanje hadža svake godine stvaralo poteškoću i bilo opterećenje, dopušteno je onima koji to žele i mogu da obavljaju umru.Uzvišeni veli: “Ko hodočasti Kabu ili obavi umru...” (El-Begare, 185)

Umra se može obavljati tokom cijele

LEKCIJA ZA DRUGI RAZRED

Četvrtak, 08.11.2007. godine
28. ševval 1428. h. godine

Islamski način ponašanja (na arapskom: AHLAK)

U sklopu ove teme imajmo u obzir i sljedeće poruke:

-Pazi na svoje MISLI, one postaju RIJEČI.
-Pazi na svoje RIJEČI, one postaju DJELOM.
-Pazi na svoja DJELA, ona postaju NAVIKOM.
-Pazi na svoje NAVIKE, one postaju KARAKTEROM.
-Pazi na svoj KARAKTER, on postaje tvojom SUDBINOM.

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: »a čovjekovo je samo ono što sam uradi...« Sura En-Nedžm: 39 ajet)

Kad govorimo o ponašanju, prvenstveno trebamo definisati pojam ponašanja. Znači, ponašanje je skup osobina pomoću kojih čovjek ostvaruje kontakte s drugim ljudima. Osobine mogu biti pohvalne ili pokuđene (loše, ružne). Npr. u pohvalne osobine ubrajaju se: praštanje, blagost, plemenitost, darežljivost, strpljivost, izdržljivost u nedaćama, samilost, ljubaznost, ukazivanje pomoći, i dr., a u pokuđene se svrstavaju one što su u suprotnosti s navedenim, a najopasnija je LAŽ.
Ono što je pozitivno u Ahlaku je lijep odgoj, odnosno MORAL.
Za razliku od ponašanja Moral je skup pohvalnih osobina.
Moral je, također, skup normi koje kontroliraju ljudska ubjeđenja, djela, razmišljanja, tradiciju i običaje. Svako društvo proklamira vrijednosti kojima uređuje međuljudske odnose. Obično su to; poštivanje ljudskih prava, zaštita života, časti, intelekta, imetka i potomstva.Moral je složeno područje ljudskog djelovanja čiji je predmet interesovanja odnos čovjeka prema sebi, drugim ljudima, životinjama i prirodi. Moralan odnos prema sebi, drugima, pa i široj živoj i neživoj okolini je, po islamskom učenju, ibadet[1].
Islam nas uči da je najbolji onaj čiji je moral najljepši. Allahov Poslanik, s.a.v.s., svoju misiju svodi na usavršavanje plemenitih osobina, kao da je samo radi toga poslat. On, s.a.v.s., kaže: „Poslat sam zato da upotpunim plemenite osobinekod ljudi“.

Potreba za islamskim moralom
Problem čovječanstva, u današnje vrijeme, nije u nauci i tehnologiji. U tome se uznapredovalo do neslućenih granica, ali to ga nije učinilo sretnim.
Naprotiv, čovječanstvo nikada nije bilo nesretnije. Nikada nije bilo više samoubistava, ratova, rasturenih brakova i zločina... Ništa od spomenutog čovjeka ne čini sretnim.
U Oslobođenju je, 26. aprila 1984. god. objavljen članak pod naslovom: Skok padobranom s Ajfelovog tornja u kome se, između ostalog, navodi:„Danas, više nego ikada ranije, svijet pati zbog neostvarenih želja i htijenja, a neostvarena htijenja uvlače u depresiju i apatiju. Tako, primjerice, i pored dvije mreže i kontrolnih kamera na Ajfelovom tornju u Parizu, koje su postavljene da spriječe samoubice, do sada se sa njega bacilo više od 300 samoubica“.
Ajfelov toranj nije jedino mjesto na kome slabići potpisuju kapitulaciju pred izazovima života. Čovječanstvo danas pati od duhovne praznine. O tom besmislu ljudskog života su, na Zapadu, napisane mnoge studije i ozbiljna naučna i literarna djela. Dovoljno je pročitati knjigu Stepski vuk pa da se shvati u kakvom beznađu se nalazi današnji čovjek.Zato nam treba moral koji propisuje Milostivi Allah. Bez njega je nemoguće uspostaviti ravnotežu između potreba duše i tijela, pojedinca i zajednice, ličnog i društvenog interesa. Gdje su granice moralnog i nemoralnog, dobrog i lošeg, ispravnog i pogrešnog? Ko je kompetentan da na to pitanje da odgovor? Umovi, potrebe, htijenja i interesi se razlikuju. Ako se u tome ne prihvati Božiji sud, ljudi se nikada neće složiti.
Zdravo društvo može postojati samo kao zajednica moralnih ličnosti. Čak i materijalistička društva, zasnovana na međusobnoj razmjeni dobara i materijalnim interesima, moraju posjedovati minimum moralnih normi, kao što su: povjerenje, hrabrost, iskrenost, i sl. I koje se to društvo može očuvati i napredovati ako njegovi članovi ne znaju za moralnu vrijednost zvanu hrabrost?! O kakvom suživotu mogu govoriti članovi zajednice među kojima nema povjerenja?! Zato nam treba moral s božanskim izvorom.

Izvor islamskog morala
Moral je u vezi sa vjerovanjem i od njega je nerazdvojan. Gdje god se, u Kur'anu, spominje «O vjernici» dodaje se i «činite dobra djela». Dakle, nema vjere bez činjenja dobrih djela.
Zato ateisti, pri govoru o moralu i ispravnom ponašanju, umjesto pozivanja na vjeru u Dan suđenja na drugom svijetu, predlažu savjest i čovjekoljublje, što je samo niži oblik vjere.Zahvaljujući tom moralnom zakonu koji nosimo duboko u svojim dušama, moralne vrline kao što su pravda, molosrđe, plemenitost, strpljivost, istinoljublje, darežljivost i hrabrost uvijek su bile na cijeni, a kukavičluk, laž, izdaja, prevara i nasilje - uvijek prezreni.
Islamski moral je onosvjetskog porijekla. On nadrasta sve norme planete na kojoj živimo. Njegove vrijednosti su savremene, univerzalne i uvijek cijenjene. Norme ponašanja i moralne kriterije u islamu ne određuje čovjek, nego čovjekov Stvoritelj. Čovjek to ne može učiniti, jer ga sputavaju lični interesi, interesi porodice, nacije, ideologije i zajednice kojoj pripada.Islamski moral ne da se racionalno objasniti, jer on nadrasta vrijeme, prostor i sva ovozemna mjerila. Pružanje podrške defektnim i neizlječivim bolesnicima nije koristan, ali jeste moralan čin. Činjenica da je moralno ponašanje nekada i korisno ne znači da je određeni postupak moralan zato što je koristan. U mnogim prilikama su korisni laž i nepravda, ali moralna osoba ne laže i nije nepravedna jer je svjesna da je njena vjera veća od toga da se podvrgne mjerilima ovozemne korisnosti. Karakterna osoba i u najtežim kušnjama ostaje vjerna moralnim principima, bez obzira na interes i rizik.
Objašnjenje za moralne postupke treba tražiti na drugom svijetu. Na to ukazuje poražena pravda koja i takva plijeni i zadivljuje. Karakterna osoba diže svoj glas protiv nasilnog postupka iako će, na ovom svijetu, zbog toga biti poražena. Suprotstavlja se nepravdi lokalnih moćnika, nasilnom vladaru ili trenutnoj politici društva. Mudžahid koji gine, gledano iz dunjalučke perspektive, je poražen, ali njegov čin je tako velik da zadivljuje i one na Zemlji i one na nebu. Takvi moralni postupci imaju smisla samo ako se vjeruje u drugi svijet na kome se stvari, događaji, osobe i postupci vrednuju onosvjetskim mjerilima. Moralne vrijednosti imaju smisla samo kada se čvrsto vjeruje da će pravda u cijelosti biti zadovoljena. To se suštinski razlikuje od licemjernog (munafičkog morala) čiji postupci su motivisani samo materijalnim interesima. Moral korisnosti ostaje u okvirima ovog svijeta i nikada se ne uzdiže na nivo pravog morala motiviranog vjerom u Allaha, dž.š., i Sudnji dan. Zapravo, moral iz interesa je pravi nemoral.
Bez vjere u Allaha, dž.š., nema morala kao principa i ideje.

Moral je vjera pretočena u ponašanje, poštivanje Allahovih, dž.š., odredbi bez obzira na posljedice, rizike i poteškoće.

[1] www.novihorizonti.com/test/tekst.asp?ArtikalID=1389 - 36k -

LEKCIJA ZA PRVI RAZRED

5.11.2007. god.

25.ševal 1428. h. god.

SUŠTINA NAMAZA
Namaz je druga temeljna islamska dužnost. Po značaju dolazi odmah iza vjerovanja u Allaha dž.š..

A šta je to u namazu što čini njegovu suštinu?
Suštinu namaza čini odnos čovjeka prema Allahu dž.š. koji ne smije biti identičan odnosu prosjaka prema gospodaru, niti bjednika i nemoćnog prema silniku i svemoćnom. U osnovi od Uzvišenog se nema šta tražiti. On svakome daje sve što mu treba, što zaslužuje i što mu pripada. Namaz se ne može svoditi na nekakve sitne lične i sebične interese. Pobuda za namaz ne smije biti ni strah od boga niti želja za nekom materijalnom nagradom, kao uživanje u Džennetu. Namaz iz straha izražava ropski odnos, dok namaz iz želje za uživanjem u Džennetu predstavlja komercijalno trgovački odnos.

Dakle postvlja se pitanje, koji je pravi namaz?
Pravi namaz je onaj koji predstavlja put ka Bogu, koji uvodi čovjeka u viši svijet, svijet lijepog i uzvišenog.
U Kur'anu Bog dž.š. kaže: »Obavljaj namaz, da bi Me doživio, da bi osjetio Moju blizinu i Moju prisutnost”

Muhammed a.s. kaže:
« Obavljaj namaz kao da stojiš pred Bogom, kao da Ga gledaš. Ako Ga ipak ne vidiš znaj sigurno da On tebe vidi”
Dakle, obavljanje namaza predstavlja važan faktor u formiranju ljudske ličnosti, u ukroćavanju nižih životinjski elemenata u čovjeku.
Namaz hrani, puni, smiruje i uravnotežuje srca i duše. On vezuje i približava čovjeka Allahu, a udaljava ga od šejtana, zlih djela i nevaljalih ljudi.
U namaz se stupa riječima: (Sub'haneke) "Allah je najveći!", a potom nastavlja: "Neka si slavljen, Allahu! Neka Ti je svaka hvala! Blagoslovljeno je Tvoje ime, nedostižna je Tvoja veličina, i osim Tebe drugog boga nema." Iza toga se uči Fatiha - majka Kurana.

Samo nekih od ajeta koji govore o namazu:
„I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naci cete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što radite“ El-Bekare, 110:
“O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela cinite da biste postigli ono što želite“ E-Hadž-dž, 77:
“Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveca poslušnost! - A Allah zna šta radite" El-Ankebut: 45:

O namazu, također možemo govoriti sa duhovonog, moralnog, društvenog, higijenskog i formalnog aspekta.

PROŠLE LEKCIJE

LEKCIJE ZA PRVI RAZRED
Z E K A T
Rijec zekat znači porast, dodatak, čišćenje.
Zekatom se povecava nafaku u imetku, a covjeka čisti od grijeha.To nam može potvrditi sljedeći Kur'anski ajet: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu lice na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoce dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna“. El-Bekare:261.
Terminolosko značenje: Zekat je izdvajanje jednog procenta imovine od viška imovine tokom jedne lunarne godine
Zekat se uKur'anu spominje na više mjesta, na primjer
"A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost". (Nur:56)
"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistis i blagoslovljenim ih ucinis..." Et-Tewbe: 103).
Uvjeti za davanje zekata1. da je musliman, da osoba u potpunosti posjeduje imetak, nisab (najmanja količina imetka), da pregodini, osim na poljoprivredne proizvode.
Imetak na koji se daje zekat:
Obavezno je dati zekat na pet vrsta imetka:
a)Novac (zlatni, srebreni ili papirni novac. vrijednosni papiri, čekovi, itd
b) Zlato: Kolicina nisaba u zlatu iznosi 91,6 grama.
c) Srebro kolicina nisaba u srebru iznosi 641,5 grama.
d) Stoka, kao sto su deve, goveda, ovce i koze)
e) Poljoprivredni proizvodi, ukoliko se usjevi navodnjavaju prirodnim putem daje se 10 % ili 5% ako navodnjavaju vještačkim putem.
f) Trgovacka roba, a to je bilo koja vrsta imetka koja je namijenjena za trgovinu.

Zekat se ne daje na: odjecu, hranu, stan, namjestaj, knjige, osnovna sredstva za proizvodnju, na inventar, kancelarijski pribor, kuću, auto, ono sto je neophodno u poslu, kao ni na imovinu koja ne dostize vrijednost nisaba.
Kome je dozvoljeno dati Zekat
Zekat se u BiH daje samo putem Islamske zajednice u BiH, odnosno nadležan organ je BEJTU-L- MAL. Bejtu-l- Mal vrši prikupljanje i raspodjelu zekata određenim kategorijama ljudi koji su propisani u Kur’anu.
To su:1. Siromasi,2. Nevoljnici,3. Radnici koji su zaduzeni, za sakupljanje, čuvanje i podjelu zekata,4. Osobe cija srca treba pridobiti,5. Robovi, kojima treba pomoc kako bi se otkupili iz ropstva, jer nisu u stanju da to sami ucine.6. Duznici, bilo da su zaduzeni zbog sebe ili zbog drugih. Onaj koji se zaduzio zbog svojih potreba, a nije u stanju da vrati dug, dobija od zekata onoliko koliko mu je potrebno da vrati dug. Ukoliko je covjek zaduzen zbog drugih, tj. zbog popravljanja ljudskih medjuodnosa, dobija od zekata kako bi se potpomogao u tome, pa makar bio i bogat.7. Na Allahovom putu, ovo je širok pojam,8. Putniku
Uzviseni Allah je spomenuo ove vrste ljudi u Kur'anu i u kontekstu toga kaze: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima cija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduzenima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku -namjerniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je." Et-Tewbe: 60.
Zekat ne pripada:Nemuslimanima, imućnima, suprugu ili supruzi, ocu, djedu, majci, neni, dobrotvornim ustanovama za kojega se ne zna kako će ga upotrijebiti.Razlika između zekata i sadake jeste u tome da je Zekat stroga obaveza, odnosno sadaka je dobrovoljno davanje.Osnovna svrha i cilj Zekata jeste:Zahvalnost Allahu na blagodati imovineČišćenje imovine od tuđek hakka;Zaštita imovine od umenjenja i propasti; zaštita pojedinca, porodice i društva od iskuđenja i nedaća;Izgradnja i jačanje osjećaja solidarnosti i odgovornosti za opstanak i razvoj zajednice.

LEKCIJE ZA DRUGI RAZRED

SURA EL-FATIHA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. EL HAMDULIL-LAHI RABBIL ALEMIN
2. ER-RAHMANIR-RAHIM
3. MALIKI JAUMID-DIN
4. IJ-JAKE NA'BUDU VE IJ-JAKE NESTEIN
5. IHDINES-SIRATAL-LEZI
6. SIRATAL-LEZI EN 'AMTE ALEJHIM
7. GAJRIL MAGDUBI ALEJHIM VELED-DALINAMIN!

PRIJEVOD:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,2. Milostivog, Samilosnog,3. Vladara Dana sudnjeg,4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoč tražimo!5. Uputi nas na Pravi put,6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!
Amin!

Komentar sure El-Fatiha[1]Ova je sura objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.Ova časna sura sastoji se od sedam ajeta, koji sadrže: zahvalu, veličanje i pohvalu Allahu, dž.š., navođenjem Njegovih lijepih imena i Uzvišenih atributa, ukazivanje na Povratak kao Dan suda , uputu Njegovim robovima da Ga mole i obožavaju Ga, ogradu od vlastite sile i moći, iskrenu predanost služenju Allahu i čistom, monoteističkom obožavanju, te čistotu od svakog oblika idolopoklonstva (širka), odnosno držanja da je neko ravan ili sličan Njemu, Uzvišen je On!Nakon svega toga, slijedi molba koja se upućuje samo Allahu za uputu na Pravi put, odnosno Pravu vjeru, te učvršćivanje na tom putu, kako bi se uspješno prešao put do Sudnjeg dana, koji vodi do dženetskih uživanja, u društvo vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi.Ona sadrži sažeto izraženu suštinu islamskoga vjerovanja; ona je pouzdani ugovor između ljudi i njihova Stvoritelja, ugovor koji realizira njihovu zadaću u ovosvjetskom postojanju i nadu u Allaha dž.š., da će On uputiti na Pravi put. Da će On darovati sreću i uspjeh i da će On dati blagoslov Svoga zadovoljstva[2].
Uz to, ova sura sadrži i podsticaj za činjenje dobrih djela.

Literatura:- Tefsir ibn KesiraTematski tefsir od Gazalija[1] Tefsir ibn Kesira.[2] Muhamed el-Gazali, Tematski tefsir kur’anskih sura, str. 19.